Osam decenija pčelarstva u Užicu

01. Januar 2018
Osam decenija pčelarstva u Užicu

Pčelarstvo je grana poljoprivrede od koje jedna porodica uz puno rada i zajedničkog zalaganja može ostvariti pristojne prihode, ističe Petar Lukić, predsednik Udruženja pčelara povodom značajnog jubileja koji je obeležen u Užicu.

Pero

Pored izložbe slika u holu Narodne biblioteke, članovi Udruženja pčelara Užica su 28. decembra 2017. predali preko 100 kg meda koji su poklonili korisnicima Doma za stare na Zabučju i Predškolskoj ustanovi Užice.

izlozba

Razlog zašto je med stigao na ove dve adrese je što je med kvalitetna hrana za najmlađe i što deca od najranijeg detinjstva treba da budu svesna značaja postojanja pčela za kompletnu ljudsku civilizaciju.  S druge strane, med kao novogodišnji poklon najstarijima je inicijativa koja je potekla od velikog broja članova  udruženja pčelara koji iako u poznim godinama i dalje aktivno pčelare.

Jedan od njih je i vremešni Milosav Milovanović, koji se sa pčelama druži 52 godine i trenutno poseduje oko 70 košnica. Najveći deo mu je na platformi, dok 20-tak drži za pojačavanje ostalih i za pravljenje matica. Inovirao je dodatak na bežalicama što mu, kako kaže olakšava pčelarenje u kome mu pomažu kolege.

najstariji i ja

Supruga je ranije dosta pomagala, ali i nju su stigle godine pa je sada samo angažovana na tezgi na Zlatiboru. Pčelarstvo je specifičan hobi od koga se ako se formiraju dobra društva pristojno može zaraditi. Svaki pčelar treba da uživa jer je uvek u prirodi i udiše vazduh iznad košnica koji je vrlo zdrav, navodi Milovanović.

 

 

Dugogodišnji pčelar Miodrag Petrović- Čkalja zbog zdravstvenih problema pre par godina je na određeno vreme prestao da pčelari, a trenutno proizvodi matice. Ponosan je na članstvo u Udruženju pčelara u Užicu za koje tvrdi da se kotira među najboljima u Srbiji, ističući da je po eduakciji pčelara apsolutno u vrhu.

matice

Ne sviđa mi se što su u poslednje vreme zbog subvencionisanja mnogi neiskusni pčelari počeli od starta da nabavljaju po 70 košnica, kaže on, dodajući da to ne vodi razvoju pčelarstva, jer pčelari početnici retko znaju da procene u kakvoj je situaciji pčelinja zajednica.

Teoretski i praktično imaju površna znanja, a da bi se neko ozbiljno bavio pčelarstvom mora da zna mnogo više nego u drugim granama poljoprivrede, tvrdi Petrović.

Ne krije strah da bi se navedeni faktori ubrzo mogli odraziti na širenje raznih bolesti pčela što može desetkovati i okolne pčelinje zajednice.

Uzrok tome Petrović vidi u nepostojanju strategije za razvoj pčelarstva. Subvencije od 720 dinara po pčelinjoj zajednici možda deluju podsticajno, ali su beznačajne ako se u obzir uzme da se u Americi samo na oprašivanju badema može prihodovati 200 dolara po košnici.

Kao drugi problem on ističe prenaseljenost, jer kako tvrdi niko nikada u Srbiji nije procenio kapacitete pčelinje paše niti lokacije na koje bi trebalo da se postave košnice. Svako stavlja gde i kako hoće i iskusni pčelari uviđaju evidentni haos za koji ipak verujem da će se dobro završiti, zaključuje Petrović.

U čast jubileja, treba podsetiti da prvi pisani tragovi o pčelama na području Užica datiraju iz 14 veka kada su Turci osvojili ovo područje i kada su zemljoradnici bili najmasovniji držaoci pčela. Kao primer za to u knjizi Radomira Simića koja je 1997. izdata povodom 60 godina društva pčelara Užica, navodi se da je u selu Gostinica bilo popisano 11 domaćinstava koja su gajila pčele od ukupno registrovanih 17 domaćinstava.

pcelari tata

Prirodni uslovi za gajenje pčela postoje i danas, delimično su izmenjeni u odnosu na daleka vremena, ali je ta izmena prisutna i na drugim područjima.

Koliko se strategijski razmišljalo o pčelarstvu u Užicu svedoče činjenice da se u Učiteljskoj školi koja je funkcionisala do 1970. godine učilo o ovoj poljoprivrednoj grani. Druga školska ustanova koja je uticala na širenje pčelarstva bila je Niža poljoprivredna škola koja je 1931. gdoine osnovana u Sevojnu. Od 15 stručnih predmeta na šestom mestu po značaju bio je predmet Pčelarstvo.

Prvo formirano društvo daleke 1937. godine okupljalo je 11 članova, a nakon rata 1945. bilo je registrovano 179 pčelara koji su imali 925 košnica.

Tokom godina broj se uvećavao i trenutno je oko 200 aktivnih članova, od kojih je značajan broj mladih pčelara.

mladi pcelari

Treba istaći da je posle drugog svetskog rata društvo u Užicu bilo registrovano kao zadruga do 1951., koja je sa kraćom pauzom postojala do polovine 1973. godine sa ciljem omogućavanja pogodnosti u nabavci materijala radi uspešnijeg razvoja pčelarstva.

Posle Medeksa iz Ljubljane i Dalmatinske zadruge iz Splita užička zadruga je bila treća po veličini u tadašnjoj Jugoslaviji, koja je zapošljavala 60 ljudi, posedovala vozni park i magacinski prostor.

Inače, užički pčelari su pre četiri decenije (1977. godine) započeli Debatni klub koji u kontinuitetu funkcionišei danas . Tokom novembra, decembra, januara, februara i marta kada imaju najmanje posla na pčelinjacima okupljaju se jednom nedeljno u želji da usavršavaju i produbljuju znanja o pčelarstvu.

Prvi sabor pčelara Užica održan je 21. oktobra 1995.