Da li se osećate bezbedno?

Autor: Jelena Stanimirović Psihoterapeut/doktok.rs
28. April 2025
Da li se osećate bezbedno?

Kao što u životu često biva, do teme psihološke bezbednosti sam došla tragajući i rešavajući sopstvene probleme. Nisam se osećala sigurno u svetu, često se nisam osećala sigurno ni u svojoj koži, tada to nisam mogla da definišem, sada mogu i to je veliki korak. Počeću od početka, reč bezbednost prema Rečniku srpskog jezika:

“Stanje u kome nema opasnosti; sigurnost, zaštita od štete, povrede ili gubitka.”

Već ovde vidimo da bezbednost podrazumeva odsustvo pretnje – fizičke, emocionalne, psihološke.

U vremenima kada se mnogi ne osećaju sigurno ni na ulici, ni na poslu, pa ni u sopstvenom domu, pitanje psihološke bezbednosti postaje ključno. Ova tema se ne tiče samo timova u kompanijama, već svakog odnosa: partnerskog, porodičnog, prijateljskog, i posebno odnosa između terapeuta i klijenta. Moj zadatak kao terapeuta je da zajedno sa klijentom izgradimo bezbednost, da terapijska soba bude siguran proctor da osoba bude. Da može da dozvoli sebi sve emocije, misli i stanja koja na drugim mestima ne bi sebi dopustila takav “luksuz”. Da bude dosledna i svoja, da pokaže i svoje tamnu stranu i da taj deo bude uvažen i prihvaćen.

 

Šta je psihološka bezbednost?

Pojam psihološke bezbednosti popularizovala je Amy Edmondson, profesorka sa Harvard Business School, definišući ga kao:

“Uverenje da možemo da iznosimo svoja mišljenja, ideje, brige i greške bez straha od osude, odbacivanja ili kazne.”

Drugim rečima: to je osećaj da je bezbedno biti ranjiv. Bezbedno reći “ne znam”, “pogrešio/la sam”, “ne slažem se”, ili “ovo me povređuje”.

Dosta sam razmišljala o ovim rečenicama, koliko nam odmažu u svakodnevnom životu i poslu. Jer često ne smemo da dozvolimo sebi da ne znamo nešto (pa čak iako smo početnici ili naročito ako smo početnici). Ranjivost na poslu je tabu tema, svoje rane skrivamo I od bliskih ljudi, na poslu je maska “superhuman” obavezna. Iskustvo mi kaže da je to pogrešno na mnogo načina, jer u ranjivosti se nalazi i naša hrabrost, a u stanju sigurnosti i bezbednosti se nalazi naša kreativnost i tada smo u mogućnosti da ostvarujemo svoje potencijale.

Ako ste nekada posmatrali decu, samo onda kad se osećaju bezbedno i sigurno, pored osobe u koju imaju puno poverenja mogu da se prepuste igri, kreativnosti i da maštaju. Kada se ne osećaju bezbedno, stalno su u strahu, pripravnosti i gledaju na sve strane očekujući da se nešto strašno dogodi. Ovo je samo jedan od primera kako funkcioniše psihološka bezbednost jer se na deci najbolje vidi, još nisu naučili da stave masku zvanu “sve je OK”.

Edgar Schein: Bezbednost nastaje u kontekstu poverenja

Još jedan važan autor, Edgar H. Schein, osnivač organizacione psihologije, ukazivao je da psihološka bezbednost ne može postojati bez kulture poverenja i zajedništva. On ističe da:

“Uverenje da nećemo biti iskorišćeni, odbačeni ili poniženi ako se ogolimo, ključno je za lični i timski razvoj.”

Ovo je naročito važno u terapiji, gde klijent dolazi u kontakt sa sobom pred drugim bićem. Ako ne postoji poverenje, neće biti ni stvarne promene. Kada ostvarimo dobar odnos sa klijentom, kada nam veruje dozvoliće sebi da se ogoli, da sbusti odbrane i da nam pokaže svoju ličnost onakva kakva je zaista, kada terapeut ima kapacitet da prihvati sve te delove osobe, kada uvidi da ti delovi “i nisu tako užasni i strašni” moći će i sam da ih prihvati.

 

Četiri faze psihološke bezbednosti

Psihološka bezbednost nije sve ili ništa – ona se razvija u slojevima, kroz međuljudsku dinamiku i vreme. Timothy R. Clark, autor knjige “The 4 Stages of Psychological Safety”, nudi konkretan model koji pokazuje kako ljudi ulaze u dublje nivoe sigurnosti i izražavanja unutar odnosa i zajednica. Njegov model je posebno koristan za razumevanje kako se psihološka bezbednost razvija i održava u terapijskom prostoru.

U knjizi “The 4 Stages of Psychological Safety”, Clark opisuje četiri faze:

  1. Inkluzija – osećaj da pripadamo, da nas prihvataju kao ljude.

  2. Učenje – sloboda da pitamo, grešimo i istražujemo.

  3. Doprinos – osećaj da imamo šta da damo i da je to vredno.

  4. Izazivanje – mogućnost da osporimo status quo, bez straha od kazne.

Ova poslednja faza, izazivanje, posebno je značajna jer pokazuje najviši nivo sigurnosti u odnosu. Kada osoba ima dozvolu da dovede u pitanje postojeća pravila, da izrazi drugačije mišljenje, da ponudi inovativne ideje ili ukaže na greške – tada je prostor istinski bezbedan. U terapijskom procesu, to je trenutak kada klijent može da preispita duboko ukorenjene narative, da dovede u pitanje autoritete iz prošlosti ili čak da konstruktivno ospori terapeutove uvide – bez straha da će time biti odbačen.

U terapijskom odnosu ove faze se jasno ocrtavaju: od prihvatanja klijenta, preko uvida, do aktivnog učešća u sopstvenoj promeni.

Terapija kao mikrozajednica bezbednosti

U terapijskom odnosu, psihološka bezbednost je nevidljivi temelj. Klijent se ne menja samo teorijskim znanjem, tehnikama i metodama, već pre svega kroz osećaj da sme da bude ono što jeste, da bude autentičan ili ako nije siguran u svoju autentičnost da se oseća slobodno I bezbedno da istraži ko je zaista.

U tom smislu, terapeut je svedok i saučesnik u vraćanju unutrašnje slobode. Kada osoba oseti da ne mora da se brani, kada nije u stanju trpljenja i samo ovo da preguram i preživim, možda po prvi put može i da se oseti sigurnim i da se menja.

 

Šta nam je činiti?

U vremenu kada se spoljašnji svet često čini haotičan i neizvestan, ključno je da negujemo male prostore bezbednosti: porodicu, prijateljstvo, partnerski odnos, tim, terapijski odnos. To su mesta gde se ponovo uči poverenje.

A pre svega ovoga potrebno je da se mi osećamo sigurno u svojoj koži, što ponekad može da se čini kao nemoguća misija.

Psihološka bezbednost nije luksuz. To je uslov za zdravlje, razvoj i nadu.

I kao što Clark kaže: “Bez bezbednosti nema rasta. Bez rasta nema smisla.”

Zato hajde da gradimo svet u kome je bezbedno biti čovek.

Ukoliko želite da se na ovu temu dodatno konsultujete sa autorkom ovog teksta, Jelenom Stanimirović, Psihoterapeutom, konsultaciju možete zakazati na DokTok platformi.

Preuzmite DokTok aplikaciju sa#Google Play ili #App Store i zakažite svoju video konsultaciju već danas!

Kori[‘ena fotografija preuzeta sa www.doktok.rs