Mi biramo

03. Jun 2016
Mi biramo

Važim za one nasmejane, vesele duše…one čiji optimizam ponekad nervira, baš. Nekako vidim onu lepšu stranu ulice.

Astrolozi kažu takve ti zvezde.

Stariji (sve ih je manje) kažu da sam naivna.

Moje godište misli da sam folirant, neki čak i da sam licemer.

Jer….nemoguce je biti dobro u zemlji Srbiji, nemoguće je radovati se kad perspektive nema, nemoguće je videti lepotu kad svako, baš svako ko ima mozga vidi da odosmo u bestragiju…

I šta reći?

Vidim ja to.

Nego da vas pitam, znate li vi šta je bol, onaj pravi, rezak?

Nije bol kad vas nešto boli fizički i nije to ksad nemate novac da kupite cipele, patike…

I nije bol kad živite na hlebu i vodi.

Mislim, jeste, ali nije to ono o o čemu hoću da pričam.

Bol je kad ostanete bez osobe koju volite.

Kad jedno jutro shvatite da neće biti tu, za vas, nijednog jutra vašeg života.

Neće biti ni za utešnu reč na kraju dana.

Više nikad nećete piti kafu i pričati gluposti …

Nikad više nećete ćutati u razumevanju.

Nećete deliti recepte iz „nedodjije“.

Nećete planirati novu „smicalicu“ za porodicu i najbliže prijatelje.

Nikad više neće biti neko ko će vam reći: ma sve će to proći.

Prosto nikad više, tu pored vas, neće biti neko ko je vaše ogledalo…i lepo i ružno…i blistavo i mračno…i toplo i hladno…i pametno i glupo… i napredno i konzervativno… i sad i sutra.

E, to, to sutra nema više.

Pa sad, odlučite, hoćete li da „dramite“ danas: zbog politike, nemaštine, male plate, primitivizma, neznanja itd…ili ćete da poklonite najlepši od svih osmeha, najveću ljubav u očima onima koji su tu i koji su vam važni…..Hoćete li posvetiti sebe, onima koji vas poznaju kao svoj džep…ili ćete da se skrušite i kažete…ma, nemam vremena, sve je bljak, moram da radim, da napravim pare ili ma, nemam dovoljno, ne mogu sad da se vidim, sutra ću….i onda, onda to sutra dodje i …

Biste li zamenili „dramu“ i svoju pamet za jedan tren?!

Zamenili biste!

Ja jesam. I nije mi dovoljno…Htela bih još….. No, imam osmeh i radost za svaki dan koji dodje, jer ne bih da ostanem kao tuga u očima onih koje volim…

A vi, pre nego što sledeći put pomislite – ovi optimisti su…ma šta god, RAZMISLITE!

Ruška Dabić dipl. psiholog, NLP Trainer & Coach