Ženska borba ne prestaje ni danas

08. Mart 2017
Ženska borba ne prestaje ni danas

Danas se obeležava Međunarodni dan žena koji je naostao kao dan borbe za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost žena i muškaraca.Ta borba i dan danas traje.

Da podsetimo, prvi nacionalni Dan žena obeležen je 28. februara 1909. godine u Sjedinjenim Američkim Državama nakon deklaracije koju je izdala Socijalistička partija Amerike.

Iste godine organizovana je Međunarodna konferencija žena socijalističke Druge internacionale, a tada je Nemica Luiz Cic predložila organizovanje Međunarodnog dana žene. Kroz istoriju mnoge žene su se borile za ženska prava poput sufražetkinjaali ipak inicijativu za taj praznik preuzela je nemačka feministkinja i komunistkinja Klara Cetkin (1857—1933).

Cetkinova se borila za prava žena od 1889, a predlog je javno iznela tog avgusta u narodnoj kući, danas poznatoj kao Ungdomshuset. Prvo obeležavanje dana bilo je 18. marta 1911. u Austriji, Nemačkoj, Švajcarskoj i Danskoj, dok su ga obeležile mnoge demonstracije uz feministkinje širom Evrope.

Ovaj praznik je prihvaćen u svim socijalističkim zemljama nakon što je Aleksandra Kolontaj ubedila Lenjina da ovaj praznik prihvati kao državni. Tu praksu je preuzela i posleratna SSSR i njene saveznice (uključujući i SFRJ).

Kao međunarodni dan žena, osmi mart (po prvi put tačno određeni datum), prihvaćen je 1917. godine. Ujedinjene nacije su od 1975. godine, koju su proglasile za Međunarodnu godinu žena i službeno počele obeležavati Međunarodni dan žena.

U međuvremenu su uvedene institucije kao što su trudničko bolovanje, ograničenje rada žena u trećoj (noćnoj) smeni, ista plata za isti rad, pravo glasa i mnoge druge.

Od kada su UN proglasile 8.mart Međunarodnim danom žena, on je izgubio političku notu i prerastao u praznik kada se ženama poklanja cveće.

Međunarodni dan žena, 8. mart ustanovljen je u znak sećanja na demonstracije američkih radnica u Čikagu 1909. godine i njujorški marš više od 15.000 žena koje su tražile kraće radno vreme, bolje plate i pravo glasa.

Žene manje plaćene od muškaraca

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, prikupljenim kroz istraživanje o korišćenju vremena u Srbiji, kada bi se rad u domaćinstvu plaćao po minimalnoj ceni sata, za rad koji su žene obavljale u domaćinstvu u 2015. godini trebalo je da se izdvoji 138 evra mesečno, odnosno 1.650 evra godišnje.

Žene su na neplaćenom poslu provodile u proseku 4,6 sati, a muškarci duplo manje – 2,1 sat.
Istraživanje je pokazalo i da kreatori i sprovodioci javnih politika ne prepoznaju dovoljno posao koji žene obavljaju u kući, što ima uticaja na sve sfere života žena.

Više miliona žena protestovalo je proteklih meseci na ulicama svetskih metropola zbog ubistva žena u Latinskoj Americi, evropskih pokreta koji se protive abortusu i mačistički nastrojenih muškarca na vlasti.

U Poljskoj vladajuća konzervativna partija pokušava da ograniči pravo na abortus, koje je već među najrestriktivnijim u Evropi, što je jedan od znakova jačanja pokreta koji se protive abortusu širom kontinenta.

Zabrinutost za prava žena zbog seksističkih stavova muškaraca dovela je do ženskih marševa posle inauguracije američkog predsednika Donalda Trampa krajem januara. Dva miliona žena protestovalo je na ulicama širom sveta, a ponajviše u Vašingtonu, gde su organizatori demonstracija poručili da „to nije kraj“.

Učesnici protesta izrazili su neslaganje s Trampovom politikom i njegovim ponekad seksističkim i vulgarnim komentarima o ženama tokom kampanje. Tramp je dva dana posle marševa, okružen muškim savetnicima, potpisao dekret o zabrani finansiranja međunarodnih humanitarnih organizacija koje podržavaju abortus.
AFP navodi da se žene u svetu i dalje suočavaju sa borbom za jednaka primanja, pošto imaju manju platu od muškaraca u proseku za 23 odsto.
Procenjuje se da će ovim tempom biti potrebno 70 godina da se premosti taj jaz, navela je Međunarodna organizacija rada (ILO).

Statistika je takođe zabrinjavajuća kada je u pitanju nasilje nad ženama.

Prema podacima UN, oko 35 odsto žena širom sveta bile su žrtve fizičkog ili seksualnog nasilja. Oko 200 miliona žena i devojaka podvrgnuto je sakaćenju genitalija, a 700 miliona udato je pre svoje 18. godine.

Frans pres navodi da aktivistkinje koje se bore za svoja prava poručuju: „Osećamo bes, ali znamo da nismo bespomoćne“.