Zavisnost od video igrica-mentalni poremećaj

29. Jun 2018
Zavisnost od video igrica-mentalni poremećaj

Svetska zdravstvena organizacija (SZO) je kompulsivno igranje video-igara nedavno svrstala među mentalne poremećaje. Kritičari te odluke SZO navode da time rizikuje da dođe do stigmatizovanja mladih igrača, piše beta.rs.

igranje igrica
U najnovijem, izmenjenom izdanju međunarodnog priručnika o klasifikaciji bolesti, SZO je saopštila da će klasifikovanje “Poremećaja igranja igara”, kao posebnog stanja, poslužiti zemljama da budu spremnije da identifikuju taj problem.

Doktor Šehar Saksena, direktor Odeljenja SZO za mentalno zdravlje, rekao je da je ta organizacija UN prihvatila predlog da “poremećaj igranja igara” treba da se svrsta u novo oboljenje na osnovu naučnih dokaza, o na to već u mnogim delovima sveta ukazuju potrebe i potražnja za lečenjem tog poremećaja.

Doktorka Džoun Harvi, portparoka Britanskog društva psihologa, upozorila je da bi nova odrednica mogla da obuhvati samo mali broj onih koji igraju igre, dok bi se roditelji širom sveta nepotrebno zabrinuli.

Drugi su pozdravili potez SZO, navodeći da je kritično da se brzo identifikuju zavisnici od video-igara jer su to obično tinejdžeri ili mlađi odrasli ljudi koji sami ne traže pomoć.

rsz_1video_igre_1_57b6efbf774de_636xr

“Nailazimo na roditelje koji su rastrojeni ne samo što vide da im dete napušta školu, nego i zato što im se raspada cela porodična struktura”, rekla je doktorka Henrijeta Bouden-Džouns, iz Britanskog kraljevskog koledža psihijatara.

Bouden-Džouns je rekla da se zavisnosti od igara obično najbolje leče psihološkim terapijama, a nekad i lekovima.

Doktor Mark Grifits koji je 30 godina istraživao koncept “poremećaja igranja video-igara”, rekao je da će nova klasifikacija doprineti da se problem legitimizuje i da će ojačati strategije lečenja.

“Igranje video-igara je s psihološkog gledišta kao neka vrsta kockanja bez novca. Kockari koriste novac kao način da mere uspeh, dok se u igrama koriste poeni”, rekao je on.

On je rekao da procenat igrača video-igara koji imaju problem kompulsivnog igranja, verovatno jako mali, dosta manji od jednog procenta i da mnogi od njih verovatno imaju i druge probleme kao što su depresija, bipolarni poremećaj ili autizam.