Užičani čuvaju folklor u Kanadi

11. Decembar 2016
Užičani čuvaju folklor u Kanadi

Supružnici, Isidora i Dragan Marković skoro četvrt veka nastanjeni su u Vankuveru, gde poslednjih nekoliko godina zajednički vode Srpsko kulturno- umetničko društvo Zavičaj. Daleko od rodnog Užica a nakon napornog rada u porodičnoj kompaniji, baterije najbolje pune prenoseći mladima iz našihi drugih krajeva sveta tradiciju užičkog i srpskog folklornog nasleđa.

U SKUD „Zavičaj“ koji su osnovali kao privatno porodično društvo okupili su preko 70 članova od šest do 66 godina života. Kažu da im rad u društvu ne donosi materijalnu dobit, ali da su ljudski najviše ispunjeni dok pevaju i igraju zajedno sa ćerkom Božanom i ostalim polaznicima.

Isidora, Božana i Dragan Marković kroz SKUD "Zavičaj" održavaju folklornu tradiciju u Vankuveru Foto--privatni album I.M.

Isidora, Božana i Dragan Marković kroz SKUD “Zavičaj” održavaju folklornu tradiciju u Vankuveru   Foto–privatni album I.M.

Upoznali su se na probama KUD-a Prvi Partizan u Užicu gde su nekada oboje igrali. Život ih je nakratko razdvojio 1989. godine kada je Dragan otišao u Kanadu. Isidora je samo tri godine odolevala „iskušenju“ odlaska preko okeana.

Partnerstvo ali i ljubav prema folkloru su nastavili u Vankuveru pri Pravoslavnoj crkvi, gde su se i venčali 1993. godine. Krajem 90-tih ostvarili su se kao Božanini roditelji. Ona je sada učenicu srednje škole i zbog umetničkih gena, dalje obrazovanje će verovatno nastaviti u pravcu glume.

Nošnje su nam u početku slali Draganovi brat i snaha, koji su poslednjih 15 godina takođe u Kanadi. Krajem 1998. godine u posetu su nam došli Draganovi roditelji, a zbog bombardovanja Srbije nisu mogli da se vrate u zemlju pa od tada i oni žive u Vankuveru. Svi smo na okupu, ali svako ima svoje, kaže Isidora Marković.

Marija, Milesa, Slađana, Božana, Dragana i Isidora (s leva na desno) Marković na okupu u Vankuveru Foto--privatni album I.M.

Marija, Milesa, Slađana, Božana, Dragana i Isidora (s leva na desno) Marković na okupu u Vankuveru  Foto–privatni album I.M.

Dodaje da u folklornom društvu imaju dečaka čija majka je rodom iz Užica. Naših zemljaka ima još među 25 000 Srba koji žive u Vankuveru, ali i širom Kanade. Ne zna se koliko nas je tačno naročito u velikim gradovima kao što su Toronto, Monteal, Kalgari, Edmonton i drugi, navodi Markovićeva.

Žalosno je što se Srbi u Kanadi ne trude da im deca nauče maternji jezik. Kao izgovor navode da 10 sati dnevno govore engleski i da im ostaje malo vremena za komunikaciju kod kuće i u slobodno vreme.

Mi u kući pričamo srpski, naša ćerka odlično govori jezik. Jeste nam potrebno veliko odricanje da srpski sačuvamo od zaborava, jer mi efektno komuniciramo sa 250 reči. Dodatno se trudimo da čitamo knjige, familijarno razgovaramo na srpskom, a i poslovna pisma za folklor pišemo na maternjem ali i engleskom jeziku, tvrdi Isidora. Programe rada folklora takođe pišemo na oba jezika.

Komunikacija sa srpskim folklorima je skoncentrisana na saradnju na području Kanade i Amerike, konkretno gradova Los Andjelesa, San Francisca i San Diega.

Kroz folklor se borimo da se deca sa naših prostora na drugom kontinentu zbližavaju i grade dugoročna prijateljstva kroz pesmu i igru. Teško im je da uspostave ravnotežu, jer ih mi vaspitavamo na jedan, a kanadsko društvo na drugi način.


Dve godine nam je pri društvu funkcionisala i kreativna radionica gde smo organizovali učenje srpskog jezika kroz kreativne igre. Trenutno nemamo zainteresovanih, ali verujemo da ćemo ubrzo imati novu grupu polaznika.


Dve godine smo po sedam dana dovodili u Vankuver dr Sanju Ranković, etnomuzikologa i profesorku tradicionalnog pevanja na Fakultetu muzičkih umetnosti koja je i dugogodišn
ja saradnica nacionalnog ansambla Kolo.Ona sakuplja srpske tradicionalne pesme koje su pevali i kod nas na seminaru u cilju očuvanja ali i da mlađim generacijama utka lepotu tradicije kroz etno pesme.

Srpske tradicionalne pesme zahvaljući SKUD "Zavičaj" pevaju se i na tlu Kanade Foto--privatni album I.M.

Srpske tradicionalne pesme zahvaljući SKUD “Zavičaj” pevaju se i na tlu Kanade Foto–privatni album I.M.

Posebno želim da naglasim da je njen boravak izazvao pažnju i Kanađana i Amerikanaca koji ne govore srpski ali su i oni sa lakoćom zavšili kurs pevanja, jer muzika se razume emocijama i notama. Pozvali su je da sledeć put dođe direktno u Sijetl da ih dalje uči pevanju, priča Isidora naglašavajući da su upravo to činjenice koje Draganu i njoj dokazuju da su na pravom putu na kome forsiraju tradicionalni srpski folklor u Kanadi.

Verovali smo a sada smo ubeđeni da su upravo folklori najbolji ambasadori jedne države u dijaspori, sigurna je Markovićeva, jer kaže da kada izađeš pred strance u srpskoj nošnji koja je starija od Kanade ne postoji jači osećaj. Muzika i igra spajaju sve nacije sveta i ne poznaju granice. Tu nema politike ni prazne priče, usmeren si na publiku koja ti daje ritam i izaziva najširi osmeh na licu.

Tvrdimo da nama u dijaspori matica treba da šalje ljude koji mogu da održavaju vezu sa rodnom zemljom, jer generacije koje su rođene u inostranstvu jesu zainteresovatne za Srbiju kao zemlju njihovih predaka u koju treba da dolaze i da joj jednoga dana vrate.

Milesa i Miloš Marković, Draganovi roditelji od 1998. godine takođe žive u Vankuveru Foto--privatni album I.M.

Milesa i Miloš Marković, Draganovi roditelji od 1998. godine takođe žive u Vankuveru Foto–privatni album I.M.


Volimo i redovno dolazimo u Srbiju, ali svake godine uviđamo da su ljudi ovde nezadovoljniji od prethodne godine. Kao roditeljima Draganu i meni je posebno važno što naša ćerka voli i raduje se svakom dolasku u Užice. Govorimo joj da je njena dužnost da muziku i igru iz Srbije svuda nosi sa sobom i prenosi je drugim nacijama. Ponosni smo što smo kod nje razvili svest da razume svoje poreklo koga se, ma gde bila na svetu ne može odreći.


Božana ne krije da se kada uđe u Srbiju oseća slobodno i ponosno, jer je u Kanadi uvek obazriva, priča njena majka Isidora Marković, dodajući da roditelji u Kanadi do 18 godine voze decu u školu, i da generalno deca tamo slabo razvijaju samostalnost do kasnih godina.

Božana Marković nakon srednje škole i folklorne karijere, obrazovanje će nastaviti u glumačkim vodama Foto--privatni album I.M.

Božana Marković nakon srednje škole i folklorne karijere, obrazovanje će nastaviti u glumačkim vodama Foto–privatni album I.M.


Ona ima 17 godina i završava srednju školu. Njihov školski sistem je drugačiji, počev od toga da svake godine menjaju razred i samim tim retko stiču prijateljstva iz školske klupe, do toga da su im škole specijalizovane tako da uče samo šta ih interesuje i već kroz školu rade na projektima.

Suprug i ja radimo u porodičnoj firmi u koju je uključena cela naša familija. Pored računovodstva bavim se i refleksologijom, jer smo se sve troje zbog brojnih obaveza koje imamo okrenuli zdravom životu.

U folkloru su se upoznali i vezali za ceo život, Isidora i Dragan Marković Foto--privatni album I.M.

U folkloru su se upoznali i vezali za ceo život, Isidora i Dragan Marković Foto–privatni album I.M.

Verujemo da nam je Kanada pomogla da budemo mnogo bolji Srbi nego što bismo to bili da smo ostali u zemlji. Zbog finansijske sigurnosti koju imamo, u mogućnosti smo da se bavimo i folklorom koji nas je spojio, vezao, koji nas održava i zahvaljujući kome se konstantno nadograđujemo kao ličnosti, ističe Isidora Marković.

SKUD „Zavičaj“ smo osnovali kao privatnu kulturno-umetničku organizaciju da bi mogli da konkurišemo za sredstva Vlade Kanade, ali i kod ministarstava u Srbiji. Posle šest godina od osnivanja uspeli smo da stvorimo uslove za to koji podrazumevaju da imamo dovoljan broj koreografija, određenu količinu nošnje koju kupujemo kad god dođemo u Srbiju. Osim ličnih sredstava finansijsko poverenje nam ukazuju roditelji i donatori koji su uglavnom poreklom sa prostora bivše SFRJ.

I kroz pečat SKUD "Zavičaj" promovišu Užice i Srbiju Foto--privatni album I.M.

I kroz pečat SKUD “Zavičaj” promovišu Užice i Srbiju                                                                 Foto–privatni album I.M.

2012. godine dovodili smo naše folkloraše u Užice i okolinu. Radili smo sa Era-ma, i žao nam je što nam se nije uklopilo da učestvujemo na festivalu Licidersko srce, koji je našao svoje zapaženo mesto na mapi godišnjih folklornih događaja u svetu. Održali smo tada i jedan koncert u Čajetini, odnosno na Zlatiboru, predstavili se i u Banja Luci, Trebinju i u Sutomoru.


U Vankuveru tradicionalno organizu godišnji koncert i nekoliko manjih u gradu. Imaju i dve godišnje turneje u Americi. Akcenat na svim koncertima je prvenstveno na srpskom folkloru, ali zbog raznovrsne publike, sve više pribegavaju internacionalizaciji koncerata.

Isidora i Dragan redovno posećuju seminare o narodnim igrama koje organizuje Centar za istraživanje i očuvanje tradicionalnih igara Srbije. Ulažu u obrazovanje, jer tvrde da je bez toga nemoguće biti u trendu sa onim što publika očekuje od njih. Ovi seminari su im idealna prilika i za kontakte sa ljudima iz sprskih folklora koji rade ovde ali i širom sveta.

Dragana i Rade Marković sa ćerkama, zetovima i unukom Lazarom Foto--privatni album I.M.

Dragana i Rade Marković sa ćerkama, zetovima i unukom Lazarom                                    Foto–privatni album I.M.

Pratimo članove društva u cilju da neke od njih osposobimo da preuzimaju našu ulogu, jer ne možemo Dragan i ja stalno biti tu, kaže Isidora. Voleli bismo da dovedemo nekoga od dece iz našeg folklora na seminar u Srbiju, jer osim što ih učimo igračkim koracima i pevanju tradicionalnih srpskih pesama, uvek im govorimo o značaju obrazovanja, iz iskustva im tvrdeći da jedino tako mogu rasti kao igrači.

Želja nam je da nastavimo da u Kanadu dovodimo i freskopisce, jednom rečju sve one koji kroz naše društvo mogu da šire kulturnu misiju Srbije u Kanadi. Biću iskrena da kažemo da nam je krajnji cilj da se iz našeg „Zavičaj-a“ jednoga dana oformi srpska škola u Vankuveru a da u okolini grada izgradimo Etno selo.

Tada ćemo biti sigurni da je familija Marković iz Užica na tlu Kanade dokazala da se poštujući rad, porodične vrednosti i tradiciju može uspeti bilo gde na svetu.

uzice-grb-veliki Ovaj tekst je deo projekta “Užičani kojekude” sufinasiran sredstvima grada Užica za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2016. godini.