Wellbeing – flaster za toksičnu poslovnu kulturu

Poslovno okruženje danas u Srbiji u mnogome se razlikuje od okruženja od pre samo 10-15 godina. Dok su zaposleni ranije mogli da maštaju o nekim benefitima, danas se aktivno govori i radi na tome da se zaposlenima obezbede određeni uslovi, kako bi se osećali bolje, i posledično, kako bi bili produktivniji na poslu.
Naime, poslodavci su postali svesni da su blagostanje zaposlenih i njihov performas usko povezani, te nastoje da ulažu u wellbeing inicijative sa željom da im se investicija vrati nazad.
Koje su to wellbeing inicijative?
Članske kartice za teretanu, team building aktivnosti, casual Friday, food day, fruit day, privatno zdravstveno osiguranje, bilijari, tobogani, edukacije i treninzi, fleksibilno radno vreme, dodatni slobodni dani, joga i mindfulness sesije, remote work i slično. Lista je podugačka. Ponekad deluje kao da se kompanije takmiče u tome ko će ponuditi šarenolikiji i „atraktivniji“ paket pogodnosti.
I dok neke studije pokazuju pozitivne efekte ovih inicijativa, druge naglašavaju da wellbeing programi ne daju značajno bolje rezultate.
O čemu se zapravo radi? Da li su nam wellbining programi zaista korisni? I kakve veze kultura kompanije ima sa efektima wellbeing inicijativa?
Da bismo razumeli razlike u rezultatima, važno je razumeti kontekst u kome se wellbeing strategije sprovode. Drugima rečima, kakva je kultura kompanije koja uvodi wellbeing programe i da li wellbeing programi mogu da „rade“ ako je kultura kompanije toksična?
Prema jednoj od definicija (Aditya Jain, vandredni profesor Univerziteta u Notingemu), toksična kultura kompanije je ona u kojoj su zaposleni izloženi psihosocijalnim opasnostima. To je sredina u kojoj zaposleni imaju malu ili nikakvu organizacionu podršku, loše međuljudske odnose, veliko opterećenje poslom, malo autonomije, neadekvatne nagrade za dobre rezultate i nesigurnost povodom posla.
Posledice ovakve kulture su široke. One uključuju posledice po fizičko zdravlje, kao što su bolesti srca i mišićno-skeletni poremećaji, loše mentalno zdravlje, sagorevanje, ali i posledice po kompaniju, kao što su apsentizam, smanjeno angažovanje zaposlenih, lošija produktivnost i slaba inovativnost.
Većina toksičnih kultura potiče od lošeg menadžmenta, čije se toksične prakse prelivaju na celu kompaniju. Kada se menadžer upusti u toksično ponašanje, ostali zaposleni pretpostave da je takvo ponašanje prihvatljivo, te nastavljaju sa njim kako bi se uklopili i izborili za sebe u disfuncionalnoj sredini.
Stoga, kolika je funkcija stres menadžment treninga ako se zaposleni posle njega vrati u tim u kome ga mikromenadžerišu i zatrpavaju poslom? Kolika može biti funkcija team buildinga u timu u kome već postoje loši međuljudski odnosi, nefer tretman i favorizovanje? Da li privatno zdravstveno osiguranje može da izleči hroničnu anksioznost, depresivno raspoloženje, visok krvni pritisak i bolove u leđima? Ili samo brže dobijamo lekove kako bi se što pre vratili na posao?
Kakva nam je kultura potrebna da bismo bili zdravi?
Bez zdrave sredine teško da ijedan wellbeing program može da ostvari značajnije rezultate, što znači da ni zaposleni ne mogu da se osećaju dobro. Stoga, zdrava sredina znači graditi kulturu kompanije u kojoj se neguje psihološka bezbednost.
Psihološka bezbednost odnosi se na zajedničko uverenje da je tim sigurno okruženje za preduzimanje interpersonalnih rizika. To je sredina gde se osećamo bezbedno da podelimo svoje ideje, pitanja, greške ili brige, bez straha da ćemo biti kažnjeni ili poniženi.
Psihološki bezbedna sredina je sredina u kojoj se zaposleni osećaju slobodno da budu ono što jesu, gde se njihov doprinos ceni, gde se osećaju uključenim, bezbednim da uče, doprinose i menjaju stvari.
Psihološki bezbedna sredina se kreira od strane lidera, te promene moraju krenuti odozgo. Ako menadžeri svoje liderstvo zasnivaju na kontroli i strahu, ne postoji wellbeing program koji će ubediti zaposlene da je sve u redu. Niti će im pomoći da budu inovativniji i efikasniji.
Štaviše, istraživanja pokazuju da je psihološka bezbednost preduslov za optimalno funkcionisanje tima (zadovoljni, uključeni zaposleni, sa visokim performansama) i preduslov za mentalno zdravlje zaposlenih.
Prema tome, ukoliko kompanija zaista želi da radi na mentalnom zdravlju i opštem blagostanju zaposlenih, treba krenuti od kulture i psihološke bezbednosti. Inače će wellbining programi predstavljati samo „flaster“ za toksičnu kulturu kompanije.
Ukoliko želite da se na ovu temu dodatno konsultujete sa autorkom ovog teksta, Katarinom Arsić, RE&KBT psihoterapeutom pod supervizijom, konsultacije možete zakazati na DokTok platformi.
Preuzmite DokTok aplikaciju sa#Google Play ili#App Store i zakažite svoju video konsultaciju već danas!