„I to se zove ljubav“ premijerno u subotu

Autor: Slavica Panić
25. Februar 2021
„I to se zove ljubav“ premijerno u subotu

 Na velikoj sceni Narodnog pozorišta Užice, u subotu 27. Februara, premijerno će biti izvedena predstava „I to se zove ljubav“, po tekstu Mari Šizgala u režiji Ksenije Krnajski. Ovo ću u ovoj godini biti drugo premijerno izvođenje, posle predstave „Boli kolo“ koja je pred užičkom publikom izvedena 14.februara. „I to se zove ljubav“ je romantična komedija koja je 1964.godine prvi put izvedena u Brodveju a iste godine nastala je i istoimena filmska adaptacija. Jedna žena i dva muškarca, kroz duhovite situacije i samopreispitivanje, otkrivaju šta je ljubav i da li je to potreba, emocija ili sebičluk i marketinška strategija.

Komad prikazuje vreme u kome je ljubav najvažnije prikazati na društvenim mrežama dok dvoje ljudi kojima se tamo dive ili im zavide, sede kod kuće i svak gleda u svoj telefon.

“Da li je to potreba i emocija ili je to sebičluk i marketinška strategija. Ljubav je danas to sve ali su manipulacije jako moguće. Jasna je kopča sa današnjim trenutkom, vremenom u kome ljubav iskazujemo gifovima, stikerima na vajberu, pompeznim ljubavnim izjavama na društvenim mrežama a sve smo usamljeniji i sebičniji. To je praktično naša potreba da se kroz nešto što je kao bilo, pozabavimo nečim što danas jeste. Danas se ne računa ni jedna veza ni emocija ako je ne objavite na fejsbuku i instagramu, ako ne kažate naglas, a onda u sobi niko ni sakim, svako nad svojim ekranom”,  kaže rediteljka predstave Ksenija Krnajski.

Ksenija kaže da je više od 60 godina prošlo od kada je Šizgal ovim komadom prozvao ljude koji se muče da izgovore jednu reč, koji se ne koprcaju da bi shvatili šta ona zapravo znači, koji je tretiraju kao nešto što dobro zvuči i lepo izgleda na filmu. Sa druge strane ne umeju da je dožive i da je puste u svoje srce. Jedan od likova čak kaže „ljubav“ kakva pomodna reč.

Ljubav nekada i sada, sve njene strane, istine i zablude o njoj, publici će na sceni predstaviti glumačka ekipa Nrodnog pozorišta Užice: Tanja Jovanović, Vahidin Prelić i Dejan Maksimović. Publiku očekuje, po mišlenju ansambla, dobar pozorišni provod uz muziku šezdesetih, vreme igranki, vespi, jarkih kolorita i bezbrižnosti. Velike teme na atraktivan i olakšan način.

Predstava je po prvobitnom planu trebala je biti izvedena krajem decembra ali zbog koronavirusa i zaražavanja glumavca, biva otkazana. U užičkom pozorištu i sada strepe da li će ovog puta uspeti.

“Skoro godinu dana nismo bili u mogućnosti da prikažemo naš rad, imali smo voše neuspelih pokušja, kada bi se virus uvukao u kolektiv morali smo ljude slati u izolaciju, preduzimati mere. Ceo period je konfuzan, do trenutka realizacije nije bilo moguće isplanirati i osmisliti sve. Preduzimamo sve u želji da sačuvamo kolektiv i publiku i budemo odgovorni jedni prema drugima. Nadam se da smo sa ovom predstavom uspeli da napravimo neko olakšanje za sve nas, vraćanjem u to neko bezbrižno vreme šezdesetih, kada je sve bilo naivnije i bezbrižnije. Potrebno je da se vrati ta bezbrižnost i vera u ljudima da nije sve tako crno i da pozitivnim mislima prizivamo lepe stvari da bi nam se dešavale “, rekao je za našp ortal umetnički direktor Narodnog pozorišta Užice Nemanja Ranković.

Plan užičkog pozorišta je da u narednom periodu nastave da rade na predstavama koje će vraćati optimzam i vedrinu, vraćati čoveka čoveku kako bi čuli jedan drugog i međusobno komunicirali.  Bez humanog poimanja sebi bližnjih i svog okruženja, ako se ne dozovemo pameti, na dobrom smo putu da odemo u mehaničku realnost i sajber stvarnost. Stvaranje robota od ljudi je ogromna opasnost kojoj se mora stati na put, da ne bismo izgubili jedni druge, međusobno razumevanje i poverenje, poručuju iz užičkog pozorišta.