„Lipe cvatu… Sve je isto k’o i lane…“

28. Maj 2019
„Lipe cvatu… Sve je isto k’o i lane…“

Pesma i naše mladosti i sećanja na mirise onog vremena našeg! I sad, kad svakog juna lipe prospu svoj opojni miris ispred Užičke gimnazije, one naše „ Miodrag Milovanović Lune“, bude u meni sećanja na jun, one davne 1965. kad se okupismo prvi put ispred našeg gospodstvenog, najlepšeg zdanja u gradu, u čijem se naručju upoznasmo, obrazovasmo i družismo najlepše četiri godine naše mladosti!

Učenici Gimnazije na sletu povodom Dana mladosti- maj 1968.

Godina davna, a mi tako brzo protrčasmo kroz vreme! Evo nas opet, danas, 25 . maja , na Dan mladosti , da se vratimo u one trenutke , kad sa pomalo straha , neizvesnosti i treme savladsmo prvi bedem,  prijemni ispit,  iz maternjeg jezika i matematike ( pismeni i usmeni ),  kod profesora sa visokim kriterijumima , zahtevima i principima .

Umesto plesa na Trgu 25 . maja ponosno defilovasmo kroz ceo grad, do Stadiona, da sletom obeležimo Dan mladosti, poletni i srećni!  Skupismo se sa raznih strana , ali nekako jednaki po skromnosti, a naročito po prihvatanju i normi i pravila učenja i vladanja !

Prvo deljenje beše prema stranom jeziku, a u drugom razredu na društveni i jezički smer. Beše nas koji u osnovnoj školi nismo imali stručno zastupljenu nastavu iz svih predmeta (zbog nedostatka nastavnog kadra),  ali morali smo svojim radom opravdati uspeh koji smo doneli u gimnaziju! Od 6 prvih razreda svedočanstvo četvrtog ponelo je četiri, što svedoči o kriterijumu,  iako se u gimnaziju upisuju najbolji !

Nada Maloparac i Mile metar sa maturantima IVA

Sećanje nas vraća na časove naših profesora koji su nas, svojim predanim radom, osposobili da krenemo dalje, sigurni u sebe : Nada Maloparac, Stanko Jovančićević, Nada Jordović, Mišo Marjanović, Veličko Bradić, Branka Popović, Lela Cucić, Nada Radičević, Gile i Milan Popović, Zaga, Dana i Manda, Sofija Novaković, Cucić i Tabaš,  Miš Vasović,  Jelisaveta, Mile Metar, Cvijovići… Enciklopedija znanja!  Dragiša Đoković!  Sve naše uspehe niko tako precizno nije beležio u toku i na kraju školske godine u izveštajima što ih za uspomenu čuvamo .

Ali, glava kuće je najvažnija!  Naš direktor! Milutin Pašić! Dostojanstven, odgovoran, poštovan! I posle, prilikom naših susreta u gradu, pozdravljao nas kao da nas je sve pamtio .

Veličko Bradić , profesor ruskog jezika, izuzetan odeljenski  starešina drugog A! Sklop najlepših ljudskih osobina čoveka i pedagoga!

Odeljenje IIA sa razrednim starešinom Veličkom Bradićem

Profesorka Nada Maloparac i professor Stanko utkaše u nas ljubav prema poeziji pa nam, umesto društvenih mreža, najlepše beše bogatiti dušu stihovima Jesenjina, naše Desanke, Rakića, Šantića, Dučića …“ Profesor bez svog razreda, nije profesor!“ – govorila je naša razredna Nada Maloparac. A, umesto ekskurzije, i jednodnevni izlet, Ćirom, sa profesorom Milanom, u Višegrad, beše nam radost! Legendarna ćuprija na Drini ostade i na našim fotografijama u albumima .

Neki od nas ostadoše u rodnom gradu, neki u drugim mestima naše lepe zemlje, a neke put odvede i do Londona, Australije, Novog Zelanda, Kalifornije …

I opet smo bili“ na proveri“ kod naših profesora: prosvetari su im slali svoje đake, medicinari ih lečili, oni, drugih zanimanja pomagali svojom stručnošću .

Sada se ponosimo što je naša Gimnazija iznedrila mnoge generacije čestitih ljudi stručnih i uspešnih u raznim oblastima, ali i što i deca i unuci, nekih od nas, prođose ili prolaze kroz isto zdanje sigurno podatkani znanjem za razne fakultete.

 

Tako, ovde, u najlepšem kutku grada, sa setom i zadovoljstvom, delimo uspomene na vreme prošlo, ali najlepše!  Gradska kafana čuva naše uspomene sa prve mature, česme mrmore i prepričavaju naše tajne,  Trg partizana cvetan,  i opet se po njemu igra jesenje lišće i prekrivaju ga  bele pahulje stresane sa naše kose pred bioskopom. Korzo nas čeka …  A, u kafićima i na žurkama skupljaju se neki „ novi klinci“ .

A, ako je neko danas opravdano odsutan, zbog obaveza, jer: “ Moji su drugovi … biseri rasuti po celom svetu“,  doći će na sledeće druženje.

Tužno je što odavno nema sa nama, onih,  dragih nam,  što prerano i trajno odoše iz života naših. Hvala im što su ulepšali deo naše mladosti!!!  Odajemo poštu Gojgić Aleksandru, Damljanović Radmilu, Vuksanović Zoranu,  Terzić Svetlani,  Rajić Miroljubu, Tamše Vladimiru,  Dimitrijević Zvonku,  Jovičić Mihailu,  Stanić Oliveri, Kostić Radmili, Stefanović Milini,  Čumić Dobrili,  Vasić Zoranu,  Nikačević Milutinu,  Mitrović Mileni,  Đuric Jordanu,  Gordić Miroslavu, Dželebdžić Božidaru, Đukic Javorki, Ajdačić  Dragici, Didanović Velinki, Krčevinac Nebojši,  Zlatić Veri, Rogić Radmili i Šišić Miliji.

Ne možemo pozvati naše drage razredne starešine i još profesora, pošto počivaju u večnom miru. Slava im i hvala za sav trud i ljubav što su nam nesebično darivali!

Generacijo moja! Zdravi, srećni i veseli bili do sledećeg druženja!!!