Sistematski otkriju razne patologije

03. Mart 2017
Sistematski otkriju razne patologije

Timovi izabranih lekara obrade po 20-ro predškolaca na sistematskim pregledima za upis u prvi razred. Procedura nalaže da roditelji sa decom prvo odlaze u zdravstvenu laboratoriju gde se proverava stanje kompletne krvne slike, a zatim se radi EKG i slede pregledi kod oftamologa, ušnog lekara i logopeda.

Buduće prvake obavezno pregleda i dečji fizijatar, a pošto u bolnici radi samo jedan specijalista ove struke ovaj pregled se ostavlja za kraj, odnosno daje se uput da se pregled uradi u zakazanom terminu i da se naknadno izveštaji dostave pedijatrima, kaže dr Novka Garabinović Vukašinović, načelnica Službe za zdravstvenu zaštitu dece i školske dece Doma zdravlja Užice.

Kod dece ovog uzrasta tokom sistematskih pregleda lekari konstatuju status uhranjenosti, procene telesno držanje i deformitete, koji su zbog neaktivnosti sve učestaliji, a neretko se uoče i spuštena stopala. Na osnovu višegodišnjeg iskustva, dr Garabinović Vukašinović kaže da je poslednjih nekoliko godina zabrinuta zbog sve češće oralne patologije.

To je karakteristično već od treće godine života da deca ne znaju da izgovore č, dž, ć, r, ž, h jer imaju oskudan rečnik usled loše komunikacije u porodici..Mnogo bi logopeda trebalo da se taj problem prevaziđe.

Danas se deci mnogo malo ili gotovo nimalo ne čitaju priče i bajke, ne pevaju se pesmice. Deca dosta kasnije prve reči počinju da izgovaraju, što je postalo sve učestalije poslednjih nekoliko godina. Načelnica dečjeg dispanzera kaže da uzroke treba tražiti u masovnom prisustvu tehnologija sa kojima deca odrastaju od malena.

Česte su situacije u lekarskoj ordinaciji da roditelji tokom pregleda već bebe umiruju puštanjem različitih pesmica ili igrica na mobilnom telefonu, a oni tako maleni prstićima prelaze preko tastature.

Time se gubi fina motorička kordinacija koja se najbolje vidi prilikom slaganja kockica i tada možemo da govorimo o spretnosti deteta. Trudimo se da roditeljima objasnimo da upotrebu mobilnih uređaja kod male dece svedu na minimum, jer loše utiče na razvoj najmlađih.

Savetujemo im da svaki momenat iskoriste za hodanje na prstićima i šetnju sa najmlađima, zatim za igranje lopte i vožnju bicikle kod malo starije dece, da deci omoguće da preskaču vijaču, ko ima mogućnost da vodi decu na plivanje.

U eri napretka tehnologija neizbežno je da i deca imaju kontakt sa svim vrstama mobilnih uređaja, ali nije opravdano da roditelji ne mogu deci da ograniče upotrebu istih.

Porazno je što mi na običnim pregledima možemo da prepoznamo na kojoj strani dete leži dok gleda televizor ili igra igrice. Okupiranost mobilnim uređajima svakodnevno viđamo i u čekaonicama gde roditelji dok čekaju na pregled deci daju telefone da gledaju crtane filmove ili igraju igrice.

Sve su to elementi koji ukazuju na brojne razvojne, govorne i motoričke poremećaje kod najmlađih generacija, navodi dr Garabinović Vukašinović, dodajući da je u porastu broj dece koja su razdražljiva, nervozna, imaju kratku pažnju što se takođe može tumačiti kao posledica mobilnog vremena u kome živimo.

U prilog ovome idu i istraživanja timova dečjih neurologa, koja za problem autizma i poremećaja sličnih autizmu kao glavne krivce vide pasivnost dece za okruženjem, a veliku posvećenost “mikrosvetu mobilnih uređaja”.

Ovom istraživanju u prilog ide činjenica da vakcinacija nema udela u autističnosti kod najmlađih generacija. Još jedan od velikih pratećih problema je i neadekvatna ishrana dece i adolescenata.

Brza hrana koju deca često konzumiraju kako kući tako i u vrtićima i školama drastično se odražava na uhranjenost, pa su česti slučajevi gojaznosti među najmlađima, što pored pada imuniteta, za posledicu ima i sve učestaliju pojavu šećerne bolesti među najmlađom populacijom.