Užičanka u Atini ponosno nosi slavno prezime Roussos

Autor: Biljana Kuzmanović
10. Mart 2019
Užičanka u Atini ponosno nosi slavno prezime Roussos

Prvi put  je došla u dodir sa Grčkom sa svojih 19 godina.Provela je celo leto u malenom selu Fodele gde je rođen čuveni El Greko. Radila sam u Beach baru na plaži, što je za mene bio neverovatan doživljaj pošto sam osoba avanturističkog duha, započinje priču za rubriku Užičani kojekude, Nina Roussos. Kaže da je uvek uzbuđivalo da bude na nekom novom mestu gde treba da se snađe,nauči dosta novog i upozna ljude iz različitih zemalja sa drugačijim kulturama.

Kasnije je proistekla gluma, koju je studirala u Beogradu, a leti je odlazila na Krit i od zarađenog novca se izdržavala na fakultetu. Posle bombardovanja Nina je diplomirala i počela da radi u Užičkom  pozorištu. Iz sadašnje perspektive, tvrdi da su bombardovanje i život ispod proseka jako uticali na nju, dodajući da je sa 26 godina donela tešku odluku, spakovala kofere i zauvek otišla u Grčku.

Odluka je bila teška, pre svega iz razloga što je bila svesna da se u Grčkoj neće baviti glumom, koja ju je već bila duboko okupirala i dala novi smisao njenom životu. Imala je jaku želju da sa svojih 26 godina živi normalno, a s obzirom da je uvek želela da bude samostalna i da sama sebe izdržavam, to je bila najlogičnija odluka. Te 2000. godine devet meseci je živela ilegalno u Iraklionu na Kritu što smatra takođe avanturističkim činom. Za našu rubriku, Nina se priseća da je ubrzo u Grčkoj evro postao zvanična valuta i da su se već po tome naslućivale  određene promene koje su usledile nakon nekoliko godina. Kaže da je u Iraklionu živelo dosta Srba i da je imala puno prijatelja, a žurki koje su  pravili i danas se rado seća.

Nakon šest meseci života u Iraklionu govorila sam tarzanski Grčki, pošto je jezik težak ali istovremeno i fascinantan, navodi ona. Tvrdi da je jezik naučila kada je igrom slučaja dobila poziv da u jednom pozorištu odigra dve predstave.

Glumica Tonja mi je mnogo pomogla i skrenula pažnju gde obično stranci greše, što je za mene bilo neverovatno iskustvo kome se uopšte nisam nadala. Sada verujem da me je tada pozorište nekako pronašlo, jer sam mnogo patila zbog nemogućnosti da se bavim onim za šta sam se školovala, sa setom priča Nina.

Na Krit je 2002. godine došla pozorišna grupa ‘OMMA’iz Atine i osnovali su pozorište u koje su pozvali i Ninu na saradnju u jednoj predstavi  za koju tvrdi da je nešto najlepše  što joj se do tada dogodilo u Grčkoj.

Od samog dolaska u Grčku bilo joj je jasno da su uslovi rada u ovoj državi teški i da većina ljudi radi nekoliko poslova. Ono što vole im je nametnuto da im bude hobi,a ono od čega žive to ne vole i to se mora, najkraće definiše nekadašnju ali i trenutnu situaciju u ovoj zemlji.

Kofere je ponovo pakovala 2004. godine kada je odlučila da krene put Atine, gde je imala samo jednu poznanicu kod koje se stambeno zbrinula za početak.

Opstanak u glavnom gradu Grčke za nju je bio komplikovan, jer osim što nije poznavala ljude, nije bila upoznata ni sa gradom. Priznaje da ju je Atina uplašila,i da se i danas vrlo često zapita  kako se uopšte snašla.

Bilo je nemoguće u traženju posla i borbi za opstanak uopšte i misliti o pozorištu.Ubrzo je uz večernji posao ušla u školu plesa čuvenog Grčkog koreografa Fokasa Evangelinosa, gde je dve godine pohađala časove i učestvovala na Evroviziji 2006. u Atini. Na glumačku listu upisuje i učešće u dva Grčka filma.

Na sopstveni rođendan 21.decembra 2006. godine upoznaje svog budućeg supruga, sa kojim je u tom momentu imala samo dva zajednička prijatelja. Zato susret sa njim za koji kaže da joj je lični rođendanski poklon ne smatra slučajnim već sudbinskim.

Nina i Kirilos Roussos Foto–Nina Roussos (privatna arhiva)

Sa distance od 13 godina tvrdi da je to bila ljubav na prvi pogled. U početku nije ni znala da se zaljubila u sina čuvenog Demisa Roussosa, a kasnije je shvatila da su njegovu muziku još u Užicu slušali njen brat, majka i tetka.

Kirilos je rastao u Francuskoj, Americi i Londonu, a kada je sa ocem došao u Grčku krenuo je u englesku školu. Da li zbog života u različitim državama i zbog umetničkog usmerenja u porodici, Nina je odmah shvatila da je drugačiji od svih koje je do tada upoznala u ovoj zemlji. Od starta je osećala kao da se već dugo znaju, ni najmanje prepreke nisu bile ni jezik ni kultura, jednostavno verovala je da je konačno u Grčkog imala nekoga svog ili kako prevodi na engleski “my soul mate”.

Nina i Kirilos ubrzo su počeli da žive zajedno i već 2008., ostala je trudna, a u četvrtom mesecu trudnoće izgubila je majku. Setno se seća da joj je upravo taj period jedan od najtežih iskustava, jer je istovremeno živela dane najveće tuge, ali i neopisive radosti što će i sama postati majka. Teši je činjenica da joj je mama znala da je trudna i da će roditi devojčicu po imenu Dominik, a zbog njene smrti dodali su joj i ime Rada.

Od 2010. godine porodica Roussos je bogatija i za po rečima naše sagovornice, najlepšeg dečaka Ithana kome su  dodali Demisovo ime Artemios.

Ithana Artemios, Ninin sin Foto–privatni album NR

Majčinstvo me je promenilo iz korena, tvrdi Nina dodajući da joj je porodica osnovna baza i najveća snaga, a da deca iz nje pokreću ono najbolje.

Što se Grčke tiče za nju je sve drugačije izgledalo dok nije došla na red škola, jer se ne može pohvaliti školskim sistemom u ovoj zemlji, jer to zavisi od ekonomskog statusa i od mentaliteta. Kaže da su naročito državne škole  jako loše kako u obrazovnom tako i u vaspitnom smislu, a da su privatne škole za nijansu kvalitetnije, ali da puno koštaju.

Imala sam sreću da je Demis koji je bio poznat u celom svetu, a njegova popularnost naročito je bila izražena u Evropi, Brazilu i Rusiji, imao koncert u Atini na čuvenoj sceni ‘Irodio’, kada je naš sin imao samo dva meseca.  Evocirajući uspomene Užičanka koja danas ponosno nosi slavno prezime Roussos seća se i da su je na polovini koncerta oblile suze od isuviše emocija. Govoreći o preminulom svekru kaže da je Demis pored velikog talenta i anđeoskog glasa bio veoma harizmatičan a istovremeno isuviše prirodan. Scena je zaista bila njegov dom, smatra Nina, ističući da je on toliko toga u svom životu uradio da i četiri godine nakon njegove smrti svakodnevno nešto novo saznaje ili čuje neku pesmu koju ranije nikada nije čula. Govorio je čak sedam jezika i pevao svoje pesme na mnogo jezika, ali ne i na grčkom.

U Grčkoj bez obzira što je Demis poznat i svi znaju za njega porodica Roussos nema preterani osećaj njegove slave, jer je karijeru gradio van ove zemlje.  

Da neke stvari u životu ipak nisu slučajne verovatno dokazuje primer moje dece koja imaju neverovatan talenat za muziku, ples i glumu. Pošto je i moja majka imala božanstven glas i predivno je pevala sevdalinke, odrasla sam uz pesmu, tako sam se i našla u okruženju koje mi je poznato, a moja deca su očigledno od babe po majci i dede po ocu nasledila sve najbolje i imaju nešto svoje posebno, ocenjuje Nina.

Zbog činjenice da je sama gajila decu napravila je veliku pauzu u poslu, ali je sve to vreme nešto učila i dograđivala sebe. Časovi dikcije i Grčke drame, pa tri leta uzastopno časovi pevanja u rodnom Užicu kod drage profesorke Aleksandre Milosavljević iz škole Ars Nova, predstavljaju Ninin kapital u koji je svesno ulagala.

Trenutno sa decom radi pozorišnu igru, otkriva ona, naglašavajući da je oduvek imala neverovatnu komunikaciju sa decom i da je uvek volela da radi sa njima istovremeno učeći od najmlađih. Upravo pišem tekst za jednu predstavu, odnosno monodramu i sigurna sam da će biti moj novi početak, najavljuje iz Atine rođena Užičanka.

Govoreći o glavnom gradu Grčke u kome je ostvarila svoje porodične i korak po korak čini profesionalne korake, kaže da je ranije u Atini bilo mnogo više Srba, naročito sportisti, a da su mnogi napustili zemlju u potrazi za boljim.

Nina i Kirilos Roussos venčali su se u crkvi Svetog Marka a svadbena žurka za porodicu i prijatelje bila je u restoranu Moja reka Foto–Nina Roussos (privatna arhiva)

Za rodno Užice Ninu veže detinjstvo, familija i prijatelji. Užice je grad koji ima sporiji ritam, ali iako mi je uvek više odgovarala brzina, svakako mi nedostaje sve što manji grad pruža, ne krije ona, navodeći da u Atini poznaje dve Užičanke.

Nina Roussos ističe da je nekoliko puta bila na Jugoslovenskom pozorišnom festivalu, na kome je gledala sjajne predstave, a kao glumica tvrdi da je zaista ponosna što njen rodni grad ima tako značajan festival. Užičko pozorište  ima sjajan tim i mislim da se trude da uvek unesu neku novinu što je za zvaku pohvalu. A ja uvek kada uđem u Užičko pozorište pored radosti što vidim meni drage ljude uvek me obuzme neka seta i pitanje “A šta da sam ovde ostala”?

Zaključuje da Srbija ima neverovatno talentovane glumce koji imaju sreće jedino ako imaju normalne uslove za rad.