Obrazovanje i nauka sigurno popravljaju demografiju

29. Februar 2016
Obrazovanje i nauka sigurno popravljaju demografiju

U poslednjih nekoliko godina, Srbija je u godišnjem manjku za 10-15 hiljada stanovnika. Poznato je da odliv i najmanjeg procenta obrazovno najkvalitetnije populacije ostavlja vidne posledice po razvoj bilo kog kraja. I istorija i sadašnji razvoj događaja, potvrđuju da je prosvetiteljstvo (obrazovanje i nauka) jedini dugoročan faktor razvoja nekog kraja, a u datim okolnostima to se čini kao najbolja strategija za užički kraj.

O demografskoj slici Srbije i užičkog regiona, za portal www.uzickarepublikapress.rs (URP, u daljem tekstu), razgovarali smo sa dr Vladimirom Nikitovićem, koji je rođen u Užicu 1973. godine, gde je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Diplomirao je 1998. na Geografskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, magistrirao pet godina kasnije na Institutu za demografiju istog fakulteta, a doktorirao 2009. na Ekonomskom fakultetu u Beogradu.

Do 2005. radio u Geografskom institutu „Jovan Cvijić“ SANU, od 2011. glavni urednik naučnog časopisa Stanovništvo, najstarijeg i najutucajnijeg demografskog časopisa na Balkanu, od 2012. gostujući predavač na Beogradskoj otvorenoj školi. Samostalno ili u koautorstvu objavio više od 50 bibliografskih jedinica u relevantnim domaćim i inostranim časopisima, monografijama i zbornicima. Najčešće teme Nikitovićevih istraživanja su u oblasti populacione dinamike, demografskog starenja, migracionih kretanja, demografske budućnosti Srbije, prostornog aspekta demografskih pojava i populacione politike.

Na početku razgovora dr Nikitović ističe da je Srbija prema poslednjem popisu koji je rađen 2011. godine imala 7 186 862 stanovnika. Prema toj statistici u regionu Šumadije i Zapadne Srbije živelo je 2 031 697 stanovnika, a u Zlatiborskoj oblasti 286 549 stanovnika. Užice koje status grada zvanično nosi od 2008. godine, 17 je grad po veličini u Srbiji i spada u grupu najmanjih u kategoriji gradovima u kojima živi između 50 i 70 hiljada ljudi.

URP Kakva je trenutna demografska situacija na području Užičke republike?

Istorijski, koliko znam, ne postoje nepodeljena mišljenja o teritoriji koju je zauzimala tzv. Užička republika, ali je svakako bila šira od današnje Zlatiborske oblasti (obuhvatala je i današnji Moravički okrug). Ako pretpostavimo da bi se pod ovim pojmom mogla apstrahovati današnja Zlatiborska oblast, demogafska situacija je krajnje nepovoljna. To je kraj koji spada u periferne, po položaju, ali i po razvoju demografskih tendencija. Relevantni indikatori nas ubrajaju u demografski nešto starije oblasti Srbije, u kojima je izražena emigracija. Nismo u najizraženijim emigracionim zonama, ali u odnosu na prethodne decenije populacionog buma (grad Užice je uvećao svoj broj stanovnika 7 puta za svega 30-ak godina socijalističkog uzleta oličenog u razvoju industrijskih giganata toga doba – Valjaonice bakra i aluminijuma odnosno Prvog Partizana), ovakav trend se može smatrati ne samo dugoročno nepovoljnim, već destruktivnim imajući u i vidu industrijski karakter grada i njegove infrastrukture, odnosno strukturu njegovog stanovništva formiranog mahom u vreme poslednje Jugoslavije.

URP Šta kažu brojke kada uporedimo trenutni broj stanovnika sa 1990. godinom. Za koliko je manje stanovnika na područje našeg regiona?

Dr Vladimir Nikitović- Shodno karakteru svog demografskog uzleta, ovaj kraj je doživeo populacioni maksimum pred sam raspad SFRJ. Od tada se beleži neprekidno smanjenje broja stanovnika, koje se moglo naslutiti u demografskim indikatorima već posle 1981. Naime, sela u našoj oblasti su se listom, osim onih naslonjenih uz sam grad, populaciono smanjivala već od ranih 1950-ih, a naročito od 1960-ih na račun porasta grada Užica, koji je praktično pojeo svoje populaciono zaleđe, u vidu usisavanja aktivnog seoskog stanovništva u svoje fabrike. To je već tokom 1980-ih rezultiralo demografskim iscrpljenjem sela u užičkom kraju, što, u sadejstvu sa tada presahnjujućim prilivom radne snage izvan našeg kraja, dovodi do negativnog trenda u populacionoj dinamici samog grada. Izostanak stabilnog priliva mlade radne snage je, uz decenijama nedovoljan nivo rađanja za prostu reprodukciju, doveo do još nepovoljnijeg nivoa nataliteta tokom poslednjih četvrt veka, odnosno u periodu nakon raspada SFRJ. To je presudan razlog zašto je u prethodnom periodu broj umrlih veći od broja rođenih i što će to biti tendencija i u narednom periodu.

Prema popisnim podacima Zlatiborska oblast je 1991. imala 335.826 st, 2002. 313.396, a 2011. 286.549. Opština Užice odnosno od nedavno po nazivu Užice – grad: 82.723 (1991), 83.022 (2002) i 78.040 (2011). Samo grad Užice (bez Sevojna i sela) odnosno gradsko naselje: 53.864 (1991), 55.083 (2002) i 52.646 (2011).

URP Kuda odlazi stanovništvo iz ovih krajeva?

Dr Vladimir Nikitović- Nažalost ne postoje pouzdani statistički izvori koji bi omogućili odgovor na ovo pitanje. Teorijski, bilo bi moguće doći do saznanja o odredištima u koja se preseljavaju Užičani odnosno stanovnici našeg kraja u okviru Srbije, jer su to podaci koje MUP prikuplja na dnevnoj bazi u okviru sistema za registraciju promene mesta prebivališta. Nažalost, ti podaci se ne objavljuju na nivou oblasti, a kamoli naselja odnosno većih gradova, pa bi za takvu informaciju bilo neophodno naručiti posebnu obradu podataka odnosno upriličiti posebno istraživanje. Ipak, nije tajna da je Beograd prva i najkonstantnija destinacija u zemlji već decenijama, što se može dokučiti iz popisnih podataka. Svakako da bi se najpouzdaniji podaci mogli dobiti putem populacionog registra stanovištva, ali Srbija ga još uvek nema, a najverovatnije ga neće imati ni u narednih 10-ak godina. Od bivših SFRJ republika, ovakav registar ukupne populacije ima samo Slovenija, a Hrvatska, iako član EU, je još daleko od njega, što govori koliko je to još uvek veliki izazov i za našu državnu upravu.

URP Koje su to kategorije stanovništva u pitanju?

Dr Vladimir Nikitović- To su tipične kategorije, u smislu starosne i polne strutkure, dakle, mlađe stanovništvo, u dobi 20-40 godina, sa nekim maksimumom do 30. godine, kao i veći udeo žena, kada je u pitanju odseljavanje u okviru zemlje. Takođe, u odnosu na strukturu stanovništva koje ostaje da živi u rodnom kraju, obrazovna struktura onih koji se odseljavaju izvan njega (dakle, isključuju se migracije u okviru same oblasti, naročito one tipa selo-selo u kojima kao razlog odlaska dominira udaja, i, ređe, ženidba) je povoljnija, čak i kada je u pitanju udeo lica sa srednjim obrazovanjem, a najveća je disproporcija kod fakultetski obrazovanih, što je očekivano s obzirom da su to osobe, generalno, najmobilnije i najspremnije za odlazak iz mesta rođenja. Nažalost, da bih mogao još detaljnije i preciznije da odgovorim na ovo pitanje, takođe bi bilo neophodno imati podatke kakvima obično raspolažu registri stanovništva.

URP- Kada iz sadašnje perspektive pogledamo u budućnost, kakva je uopšte perspektiva užičkog kraja?

Istorijski gledano, periodi u kojima je Užice odnosno čitav užički kraj predstavljao pogranično područje države nisu demografski bili povoljni, pa je to slučaj i sada. Stoga se, ni prema aktuelnim trendovima, ni prema podacima iz istorijske demografije, ne može očekivati povoljna demografska budućnost našeg kraja ako trenutne društvene i geopolitičke okolnosti, kako u globalnom, tako i regionalnom smislu, ostanu relativno stabilne na duži rok. Stoga je populacino smanjenje i starenje, koje rezultira u regionalnoj i subregionalnoj depopulaciji (pražnjenje delova teritorije u kojima postoje povoljni prirodni uslovi ali i infrastukturni kapaciteti) izvesna demografska budućnost našeg kraja u naredne dve-tri decenije. Posebno otežavajuća okolnost je što ne postoji strategija razvoja pograničnih područja i njihovih centara, jer iako je demografska situacija na nivou države nepovoljna, u pitanju je prosek na koji presudno utiču nepovoljni indikatori u krajevima poput naših, u kojima je situacija mnogo nepovoljnija nego oko osovine Beograd-Novi Sad-Niš (naročito u njenom severnom delu). A imajući u vidu da oni koji donose odluke uglavnom obitavaju u najnaseljenijoj oblasti države, koja se još uvek nije suočila sa smanjenjem broja stanovnika, situacija u krajevima poput našeg im ne deluje dovoljno alarmantno, u duhu one narodne – daleko od očiju, daleko od srca.

URP Koliko je za Užice kao centar zapadnog dela Srbije važno da se do kraja izgura ideja o osnivanju univerziteta, jer poznato je da gradovi koji privlače mlade obrazovane ljude imaju poseban značaj u razvijenim zemljama.

Dr Vladimir Nikitović- Ideja je svakako veoma dobra, ali ne onako kako je ona prvobitno zamišljena u skladu sa strategijama razvoja iz nekog prethodnog perioda u kojem je bilo definisano šest tzv. makro regionalnih centara Srbije, od kojih je jedan trebalo da bude i Užice. Po toj ideji, Užice je trebalo da bude i samostalan univerzitetski centar, ali na bazi njegove proširene gravitacione sfere (pored današnje zone malo šire od Zlatiborske oblasti pretpostavljena je i zona uticaja u istočnoj BiH), što u osnovi podrazumeva ne samo znatno veći broj stanovnika samog grada (barem 100 hiljada), nego i porast populacije u toj zoni gravitacije (oko 500 hiljada). No, ne samo što je taj plan demografski neostvariv zbog limita koji su bili evidentni i u vreme od pre dvadesetak godina, već što moderni univerzitetski centri ne podrazumevaju ni velike lokalne gravitacione zone stanovništva niti populaciono velike gradove kao središta univerzitetskog života. Zahtevaju upravo suprotno – povoljne uslove za naučni i intelektualni razvoj mladih odnosno boravak i rad njihovih profesora, što podrazumeva i daleko povoljnije cene stanovanja i života, uz istovremeno povoljniji kvalitet života lišen gužvi, prekomerne buke, stresa i vremenskog cajtnota koji ide uz velike gradove. Takvi manji gradovi, univerzitetski centri, neretko imaju studenata koliko i stalnih stanovnika, a tipično su prilagođeni mladima, što im daje vitalnost i šarm i značajno smanjuje njihov provincijalni karakter, što podrazumeva i podizanje kulturnih standarda i generalno obogaćuje sadržaj društvenog života. U tome bi upravo mogla da bude šansa Užica i čitavog ovog kraja naročito imajući u vidu njegov geografski položaj (saobraćajno će biti odlično povezan – autoput, a u perspektivi nije zanemarljiv ni aerdorom), blizinu atraktivnih turističkih destinacija, mirnoću grada u odnosu na npr. Beograd, infrastrukturni potencijal, tradiciju kulturnih sadržaja, ali i ljudski kapital (poznato je da Užički kraj tradicionalno daje izvrstan naučno-nastavni kadar na najboljim univerzitetima u zemlji, ali i inostranstvu). Ovakav scenario podrazumeva da ideja o univerzitetskom centru u osnovi ne sme da bude lokalno-regionalnog tipa, jer je to, i demografski i u trenutnoj centralističkoj organizaciji države, osuđeno na propast, jer neće služiti razvoju grada i celog kraja, već samo ličnim interesima pojedinaca (primeri su širom zemlje). Užice bi trebalo da vidi šansu u razvoju univerzitetskog centra šireg regionalnog značaja, u prvoj fazi, sa dugoročnom idejom o razvoju jednog od vodećih univerzitetskih centara u zemlji. Iako ovakav plan zahteva i stratešku podršku ili bolje rečeno razumevanje države, presudan je za njegovu realizaciju kapacitet i volja ljudi koji bi to pokrenuli. U svakom slučaju, i istorija i sadašnji razvoj događaja, potvrđuju da je prosvetiteljstvo (obrazovanje i nauka) jedini dugoročan faktor razvoja nekog kraja, a u datim okolnostima to se čini kao najbolja strategija za naš kraj.

URP Da li postoji podatak koliko stanovnika sa područja užičkog kraja živi van granica Srbije?

Dr Vladimit Nikitović- Nažalost, ovakav podatak je nepouzdan i za teritoriju cele države, a kamoli za manje teritorijalne jedinice ili naselja. Glavni razlog je što u dominantno emigracionim državama, poput naše, ne postoje odgovarajući mehanizmi pomoću kojih bi se pratio odlazak njihovih državljana. To je moguće, uglavnom, posredno, pomoću statistike destinacionih država, ali i tada se radi o grubim procenama. U slučaju Srbije, poseban problem su česte promene granica koje su se dešavale u poslednjih četvrt veka, što onemogućava pouzdano praćenje podataka u statistikama zemalja receptora. U poslednjih nekoliko godina, Srbija je u godišnjem manjku za 10-15 hiljada stanovnika. Evidentno je da najveći doprinos ovom broju daju najveći gradovi u kojima je i najveći udeo obrazovanije populacije, koja je i najmobilnija. Stoga je za pretpostaviti da Užički kraj ima zapaženo učešće u odlivu našeg stanovništva, iako to nije veliki broj u apsolutnom smislu imajući u vidu veličinu oblasti, ali je svakako značajno za nju samu, jer su u pitanju lica koja su u najboljim godinama, i veoma često najboljeg obrazovnog nivoa. A poznato je da odliv i najmanjeg procenta obrazovno najkvalitetnije populacije ostavlja vidne posledice po razvoj bilo kog kraja.

uzice-grb-veliki       Ovaj tekst je deo projekta “Užičani kojekude” sufinasiran sredstvima grada Užica za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2016. godini