Užičanka u zemlji fjordova

30. Novembar 2016
Užičanka u zemlji fjordova

Radina Stojanovic je rođena u Užicu 1983. godine. Detinjstvo je provela u Mačkatu, odrastajući uz roditelje, mlađeg brata, deku i baku. Kaže da je ponosna na taj deo života i zahvalna roditeljima na odluci da ostanu da žive na selu i podižu porodicu. Ne krije da je bila nestašno i neustrašivo dete, muške snage, a pomalo i naravi, željno istraživanja i slobode. Sa setom se seća iscepanih patika i kolena zelenih od trave. Moje detinjstvo je ostalo sakriveno u osmehu leta, u glasu proleća i jeseni i huku hladne zime na obroncima Zlatibora.

Radina Stojanović kao učenica prvog razreda Osnovne škole "Milivoje Borović" u Mačkatu Foto--privatni album R.S.

Radina Stojanović kao učenica prvog razreda Osnovne škole “Milivoje Borović” u Mačkatu Foto–privatni album R.S.

Osnovnu školu ”Milivoje Borović” završila je u Mačkatu, nakon čega upisuje Srednju medicinsku školu u Užicu, smer stomatološka sestra-tehničar, ne sanjajući u tom trenutku da će je taj zanos kratko ispunjavati. Ubrzo je shvatila da želi više i da je stomatologija nešto što želi dalje da istražujem i čime želi da se bavim u budućnosti, navodi Stojanovićeva, koja je 2002. upisala Stomatološki fakultet i po prvi put u životu napustila porodično okrilje. U septembru 2008. godine je diplomirala na Stomatološkom fakutletu, Univerziteta u Beogradu i odmah krenula na pripravnički staž.

Tu su se javila prva razmišljanja i motivi o odlasku iz zemlje. Kao prvo, do pripravničkog staža je bilo teško doći, da ne pominjem da je bio neplaćen, u trajanju od godinu dana. Kao drugo, osetila sam koliko je naš ceo sistem korumpiran i da čovek poštenim radom i trudom ne može stići do zaslužene pozicije, kaže ona.

Završivši pripravnički staž, odlučila je da upiše postdiplomske studije na katedri za parodontologiju Stomatološkog fakulteta u Beogradu. Shvatila je da joj naučni rad ne prija i da to nije nešto čime želi da se bavi, ali sa ove distance shvata da je želela da kupi vreme, u nadi da će u najlepšim godinama života u Beogradu pronaći posao.

Nakon provedene godine na postdiplomskim studijama, ponuda je stigla iz Užica, od doktorke Milice Vulović, u čijoj ordinaciji je radila od 2010. do 2015. i stekla neprocenjivo iskustvo, prijatelje i poznanike.

Iako su moja primanja bila u rangu sa inostranim, vrativši se u rodni grad, shvatila sam da je isti postao pretesan za moj nemirni duh i da mi ta sredina više ne odgovara. Sa druge strane, vratila sam se u porodični dom, gde više nisam mogla da pronađem lični integritet, uprkos bezgraničnoj ljubavi i podršci porodice. U nedostatku razonode i svega onoga što jednog mladog i radoznalog čoveka čini srećnim, počinjem da razmišljam o odlasku iz zemlje, priseća se Radina.

U početku je razmišljala o odlasku u Dubai, zatim u Nemačku ali je definitivna odluka pala na Norvešku. Odlučujući razlozi bili su da je upravo Norveška zemlju sa najvišim životnim standardom, istovremeno i zemlja koja štiti ljudska prava i nastoji da očuva princip socijalne jednakosti.

Posle razmišljanja kuda otići iz Srbije konačna odluka je bila Norveška Foto--privatni album R.S.

Posle razmišljanja kuda otići iz Srbije konačna odluka je bila Norveška    Foto–privatni album R.S.

S’ druge strane, oduvek ju je privlačila predivna priroda severa, fjordovi i sportovi na snegu. Dodaje da je upravo radeći u gore pomenutoj ordinaciji, upoznala dosta naših ljudi koji žive u Norveškoj, tako da je imala informacije iz prve ruke.

Početkom 2014. godine Radina je krenula na kurs norveškog jezika, a iste godine dobila i licencu kao stomatolog za rad u Norveškoj. To je podrazumevalo da mora da položi norveški jezik B2/C1 nivo, zatim državni ispit i da odradi pripravnički staž kako bi nostrifikovala diplomu.

U februaru 2015. godine, prvi put odlazi na daleki sever, ističući da gore nema familiju i rođake, već samo poznanike iz ordinacije. I tako, došavši u Norvešku, krov nad glavom pronalazim kod jednog poznanika iz Čačka, koji je srdačno zbrinjava na par meseci. Živela je 40 km od Osla, a prvi utisci su joj bili fascinirajući.

Ono što sam čim sam kročila primetila je da je to grad pun zelenila i šuma, a Norvežani se trude da ga takvim i sačuvaju. To znači da su drvene kuće uklopljene u ambijent prirode koja se štiti i promoviše. Norvežani to objašnjavaju time što imaju šuma na pretek, a dovoljno drveta im ostane i za izvoz. U novije vreme Norveška i Oslo su postali privlačni za imigrante, tako da je danas četrvtina stanovništva Osla stranci. Pridošlica ima odasvud – od susedne Švedske pa preko Poljske do Balkana i onda Turske, Maroka sve do Tajlanda i Filipina. Interesantno je da Pakistanci čine najveću etničku skupinu u ovom gradu, navodi ona.

Radina Stojanović sa prijateljicama na neizbežnim druženjima Foto--privatni album R.S.

Radina Stojanović sa prijateljicama na neizbežnim druženjima     Foto–privatni album R.S.

Norveška je zemlja koju turisti zaobilaze jer je u njoj sve preskupo! I sve je daleko! Ali je zato školovanje besplatno i to je budući potencijal Norveške. Uvoze mlade, pametne ljude, kojima obezbeđuju besplatno školovanje i koje posle zadrže ovde. U prilog tome govori i činjenica da dobijam novac od države u toku svoje prakse. Boravišna dozvola mi omogućava i da radim dodatno, tako da sam uspela da dobijem posao na istoj Klinici, i radim svaki drugi vikend kao asistent mog mentora u hitnoj stomatološkoj službi, ponosno kaže Stojanovićeva.

Govoreći o životu u Norveškoj kaže da građani Kraljevine Norveške imaju izrazito razvijenu socijalnu odgovornost i veoma su svesni ozbiljnosti poštovanja zakona. Sa druge strane država je negovala takvu svest i formirala pravila kako bi relacije u društvu dovodile do sinergije. Norvežani su inače veoma strpljivi, ljubazni, neformalni i na prvi pogled uzdržani ljudi, koji obožavaju boravak u planinskim brvnarama, nordijsko skijanje i planinarenje i pokazuju duboko poštovanje prema prirodi. Radno vreme je 8h, od kojih se 30 minuta odvaja za obaveznu pauzu za užinu, kafu i ćaskanje sa kolegama. Nakon posla, odlaze u parkove ili pored jezera da beru sumske plodove i pečurke ili da roštiljaju. Svi pričaju odlično engleski, i stari i mladi.

U Skandinaviji ni kiša ne može da pokvari raspoloženje i dobro druženje Foto--privatni album R.S.

U Skandinaviji ni kiša ne može da pokvari raspoloženje i dobro druženje Foto–privatni album R.S.

Dodaje da je Norveška zemlja koja odoleva luksuzu i u kojoj žive ljudi koji nisu opterećeni markama i modnim trendovima. Ovde nema rasipanja, uprkos bogatstvu i sve funkcioniše odlično, zahvaljujući svesti građana da poštuju zakone. Norveška svoj novac od nafte i dalje ulaže u razvoj. Ljudi su tako miroljubivi i iskreni i kod njih je sve transparentno. Postoji, na primer, sajt Vlade gde možete da vidite koliku platu prima i koliki porez plaća svaki građanin Norveške, uključujući predsednika i neke poznate ličnosti.

Državne ustanove i službe rešavaju probleme svih građana o čemu najbolje svedoči veliki broj vrtića i staračkih domova. Zaposleni imaju pravo da se sami proglase bolesnim, bez odlaska kod lekara nekoliko puta godišnje po tri dana. Radnik može da izabere da skuplja slobodne sate kako bi zaradio jedan ili više slobodnih dana. Zdravstveni radnici se izuzetno poštuju od strane poslodavca i tima u kom rade.

Ono što ja vidim kao mane života ovde, neko vidi kao prednosti i obratno. Mogućnosti koje su pružene u Norveškoj menjanju životne stavove, moral i kogniciju na bolje. Kako god, mogućnosti su svuda oko nas, tvrdi Užičanka Radina Stojanović.

Da Norvežani imaju povećanu svest o ličnom zdravlju shvatila je odmah po dolasku videći da najveći deo vremena provode u prirodi baveći se sportom ali i jedući losos ili bakalar radije nego meso i konzumirajući dosta voća i povrća. Kada je kontrola zdravlja u pitanju primenjuju princip bolje sprečiti- nego lečiti, jer su u Norveškoj stomatološke i medicinske usluge jako skupe. Građani zato radije biraju da dolaze na redovne kontrole, nego da se leče.

Radina Stojanović na korak od nostifikacije diplome Stomatološkog fakulteta u Norveškoj Foto--privatni album R.S.

Radina Stojanović na korak od nostifikacije diplome Stomatološkog fakulteta u Norveškoj      Foto–privatni album R.S.

Do 18. godine, sve stomatološke intervencije su besplatne u državnim institucijama, osim fiksnih ortodontskih aparata. Takođe, država pokriva 75% troškova omladini između 19 i 20 godina, a odrasli dobijaju određeni procenat od osiguranja, bilo da je u pitanju državno ili privatno, u zavisnosti od medicinskog stanja. Osobe koje žive duže od 3 meseca u staračkom domu ili dobijaju kućnu negu, takođe imaju besplatne stomatološke usluge u državnoj službi. Postoji još dosta primera gde osiguranje pokriva stomatološke intervencije, a za Norvežane mogu da kažem da imaju solidan kvalitet zuba. Intervencije koje obavljam uglavnom su ograničene na rutinske kontrole ili intervencije vezane za otežano nicanje umnjaka, naročito kod mlađe populacije.

Norvežani revnosni pacijenti koji zbog skupog lečenja poštuju pravilo "bolje sprečiti nego lečiti" Foto--privatni album R.S.

Norvežani revnosni pacijenti koji zbog skupog lečenja poštuju pravilo “bolje sprečiti nego lečiti” Foto–privatni album R.S.

Kada govorim o zdravstvenom sistemu Norveške u kome i lično radim, želim još da istaknem da postoje i dve vrste “slobodnih kartica”, tzv. Frikort 1 i Frikort 2, a Parlament svake godine odlučuje koja će ukupna suma biti granica za participaciju. Frikort 1 je kartica na kojoj se ”skuplja” participacija iz apoteka, lekara, psihologa, bolnica, poliklinika i radioloških instituta. Kada osoba dostigne određenu cifru, a sve se automatski registruje u sistemu, više ne plaća participaciju za tu godinu, u gore navedenim institucijama. Frikort 2 je kartica na kojoj se ”skuplja’’ participacija od fizioterapeutskih intervencija i kod retkih stomatoloških stanja, a granica za ovu vrstu kartice je nešto veća, precizna je Stojanovićeva.

Ono što sam uspela da doživim, i to što sam se otisnula u ”vode” koje, na početku, nisu bile ”familiar to me”, dalo mi je dovoljno snage i motivacije da budem otvorena za nove ideje i mogućnosti koje mi se pružaju na tom putu. Tvrdim da je ovo jako bitno kada pričamo o jednoj mladoj osobi koja je spremna i voljna da uradi nešto samostalno.

Radina Stojanović redovno posećuje događaje koji se u Norveškoj organizuju za brojne Srbe koji žive u zemlji sa najboljim standardom ne svetu Foto--privatni album R.S.

Radina Stojanović redovno posećuje događaje koji se u Norveškoj organizuju za brojne Srbe koji žive u zemlji sa najboljim standardom ne svetu Foto–privatni album R.S.

U početku sam imala dosta poteškoća, ali zahvaljujući divnim ljudima koje sam ovde upoznala, njihovoj nesebičnoj pomoći i podršci i ličnoj upornosti, uspela sam da prebrodim najteže situacije. Sada mogu reći da sam na korak do cilja (do nostrifikacije), a onda će sve biti još lakše i svrsishodnije, veruje Stojanovićeva.

Sigurna je da čovek kada je nemoćan i kada mu se zatvaraju vrata, ide linijom manjeg otpora i razmišlja da se vrati utabanoj stazi, pomalo zaboravljajući šta ga je nateralo i motivisalo da ode. U početku sam imala dosta oscilacija, ali kako vreme prolazi, sve više se integrišem u ovaj sistem i sve manje razmišljam da se vratim. Iz dana u dan sve mi je jasnije da je Norveška zemlja koja pruža brojne mogućnosti i kristalno jasne perspektive, ambiciozno govori.

Moj savet mladima u Užicu bi bio da svako ko želi da promeni svoj život mora da ima jasan cilj i da bude samouveren i uporan. Ništa krupno se ne dešava preko noci, ali se uz čeličnu volju sve postiže. Moramo se zadovoljiti malim koracima da bismo se osvrnuli i videli rezultate truda. Tvrdim da svako od nas ima šansu, jer uspeh u ostvarenju ličnih snova je stvar odluke isto kao i strah, poručuje neodlučnima Radina Stojanović sa severa Evrope, iz Osla.

uzice-grb-veliki Ovaj tekst je deo projekta “Užičani kojekude” sufinasiran sredstvima grada Užica za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2016. godini.