Šta znače socijalistički a šta kapitalistički neboderi?

12. Decembar 2018
Šta znače socijalistički a šta kapitalistički neboderi?

Glumci Narodnog pozorišta iz Užica u petak,  14.decembra 2018.godine od 20 časova premijerno će izvesti predstavu ALI GRAD ME JE ŠTITIO, po tekstu Tanje Šljivar i u režiji Bojana Đorđeva. U 544. premijeri nastupiće Tijana Karajičić, Bojana Zečević, Igor Borojević, Momčilo Murić, Nikola Penezić, Branislav Ljubičić, Hadži Nemanja Jovanović i Dušan Radojičić. Projekat su podržali Ministarstvo za kulturu i Grad Užice.

Dramski tekst Ali grad me je štitio dešava se na dan blockupy protesta u Frankfurtu na Majni 2015, održanog u znak protesta otvaranja još jednog frankfurtskog nebodera – nove zgrade Evropske centralne banke. Delom dokumentarna, citatna i metatekstualna drama kombinacija je pop kulture, kasnog kapitalizma i iskustava jugoslovenskih imigranata u Nemačkoj. Likovi variraju od fiktivnih poput konobarice Željane koja skokom sa zgrade tog dana izvršava samoubistvo, preko stvarnih (Naomi Klajn, Mario Dragi), do fiktivno-stvarnih bosanskih imigranata i same autorke teksta, kao i antropomorfizovanog grada Frankfurta koji takođe govori. Svi oni, jedna visoka staklena falusoidna građevina i jedno pitanje – da li je Frankfurt na Majni kapitalistički raj ili pakao?

Ali grad me je štitio je dramski tekst Tanje Šljivar iz 2015. godine. Iste godine je imao jedno scensko čitanje na katalonskom jeziku, na festivalu PIIGS u Barseloni. Objavljen je na katalonskom i u originalu, zajedno sa ostalim pobedničkim tekstovima festivala  PIIGS u Barseloni 2015, a drugi put je objavljen u književnom časopisu Quorum u Zagrebu 2017. godine.

Praizvedba na srpskom jeziku realizuje se upravo u Narodnom pozorištu Užice.

Osnovni pravac umetničkog istraživanja u radu na ovoj predstavi je dijalektički odnos razlika i podela  koji su konstitutivni za kapitalizam. Predstava je zamišljena kao inscenacija „sudara“ – finansijske elite i građanstva, zapada i istoka, aktivističkog jezika političkih parola i sočnog jezika gastarbajtera, superiornog i svemoćnog otelovljenog grada Frankfurta i jedne Željane, gastarbajterske Lulu čiji život doslovno završava u „sudaru“ sa materijalnošću grada – staklom solitera, asfaltom. Ali tu postoji još jedna zanimljiva lokalno-specifična dijalektika, naime i Užice i Frankfurt su poznati kao gradovi solitera.

Tokom rada na predstavi planirano je i istraživanje u kom simboličkom ali i materijalnom odnosu može da bude jedan od simbola grada Užice – višespratnica hotel Zlatibor, izgrađen u stilu brutalizma, naspram staklene, blješteće, novoizgrađene zgradom Evropske centralne banke, šta znače socijalistički a šta kapitalistički neboderi.

Autorski tim pored reditelja Bojana Đorđeva, čine i scenograf  Siniša Ilić, kostimografi Maja Mirković i Biljana Tegeltija Bojanić.  Muziku i video je radio Luka Papić, dok je scenski pokret npoveren  Čarni Đerić. Asistent režije je Ivana Pavićević Lazić.