Katarina, Milica i Lazar su studenti i odbornici u Užicu

Da studenti ne bi trebalo da budu gadljivi na politiku i uzmu ozbiljno učešće u njoj, pokazuju tri studenta iz Užica, koji pored obaveza na svojim fakultetima u Beogradu, itekako uspešno deluju u kreiranju političke scene ovog grada. Poslednji saziv Skupštine Užica dobio je jedan broj ozbiljnih opozicionih odbornika među kojima su Katarina, Milica i Lazar, već omiljeni političari među Užičanima. U užičkom parlamentu su krenuli u borbu za ono što su kasnije postali zahtevi studenata Srbije, za pravnu državu u kojoj svi rade svoj posao.
„I u tom, da kažem, karijernom smislu, išlo je sve kako treba, pa sam odlučila da i svom gradu nekako doprinesem, zajedno sa kolegama koji su takođe bili aktivisti i svi zajedno smo stvarali „Užičku akciju“. Kada su raspisani izbori, odlučili smo da se kandidujemo i građani su nam ukazali poverenje. Moj motiv, imajući u vidu da sam budući pravnik, bio je da se pravo i zakon vrate u instutucije, a potpuno je normalno da su moji ideali pravna država, pravda, pravičnost. Studenti traže ono što je normalno, normalan sistem, da se pitaju stručni ljudi, traže jednostavno pravdu. Motiv nije smena vlasti, motiv je promena sistema, da on bude u interesu građana i da sistem postoji zbog građana a ne obrnuto“, kaže za Nova.rs Katarina.
Tek kada je ušla u užički parlament, kaže na žalost, upoznala je pravo lice vlasti. U toku je inicijativa za smenu užičkog rukovodstva, jer u takva, kakva je i na republičkom nivou, Katarina misli da apsolutno nije kadra da radi stručno i po zakonu.
„Najveći deo mog života je ova vlast. Poražavajuća je ovolika količina nestručnosti, a to neznanje je rezultiralo bahatošću. Kada sam ušla u parlament i počela da dobijam materijal, tek tada dobijamo detaljniju sliku o meri nestručnosti i neznanja. U Užicu je za to najbolji primer deponija Duboko, a sve što se desilo na njoj je rezultat neznanja i nestručnosti, ali i svih drugih najlošijih strana ove vlasti, na čelu sa korupcijom. Kada smo mi studenti ušli u parlament, gledali su nas sa popriličnom dozom nipodaštavanja, ali je moj motiv bio da mladi učestvuju u donošenju odluka. Ova vlast se temelji na podršci pre svega penzionera, ali vlast koju ne podržavaju mladi i akademski deo zajednice, koji su vitalna karika društva, nema budućnost“, zaključuje Katarina.
Milica Erić je na trećoj godini studija poslovne ekonomije. Veruje da studentski politički angažman može unaprediti život mladih, ali i čitave zajednice.
„Veliki broj studenata iz Užica koji ode u velike studentske centre, najčešće ostanu tamo da rade, osnivaju porodice i nastave život. Ovom gradu to nije u interesu a svako od nas bi voleo da se vrati ovde gde je rođen. Ulazak u parlament nas je dodatno motivisao, zajedno prolazimo kroz skupštinske materijale i ozbiljno se pripremamo za svaku sednicu. Rad u parlamentu i jeste, ili bi trebalo da bude, itekako ozbiljan i odgovoran posao. Za mene lično, ali i moje kolege, je to velika čest i velika odgovornost, pre svega zato što smo jako mladi, a dobili smo podršku naših sugrađana koji kroz nas vide boju budućnost, ne zarad ličnih već – interesa zajednice. To poverenje nećemo pravdati rečima, već delima. Nastupamo kao jedna velika porodica, a svako od nas se bori iz istih razloga, istine, pravde i pravičnosti“, kazala nam je Milica.
Lazar Nikolić je student treća godine računarske multimedije u Beogradu. Spreman za svaku sednicu, dolazi u svoj grad, a osnovni motiv je da po završetku studija njegova stalna adresa u njemu i ostane. Postao je jedan od nazapaženijih i najaktivnijih opozicionih odbornika, čija izlaganja za govornicom pokazuju kreativno, ozbiljno i odgovorno pristupanje svim temama.
„Želim da Užice bude grad u kome će ljudi rado da žive i u kome će života biti u svakom danu a ne samo tokom praznika i tokom leta. Želim da pomognem svom gradu, da u njemu stvaram porodicu i da sutra moja deca u njemu odrastaju. Možda je teritorijalno mali ali je ovaj grad dovoljno veliki da ponudi svojim građanima sve što im je potrebno. Kada sam ušao u parlament moja motivacija je dodatno porasla jer sam uvideo da ljudi koji učestvuju u vlasti nemaju svoje mišljenje. Svi tu sede zarad svojih interesa i pozicija, niko se sa svojih pozicija ne bori za opšti ineteres svog grada, već isključivo samo za sebe“, uviđa Lazar.
Lazar je tokom rasprave o budžetu izneo čak 15 svojih amandmana, koji su se uglavnom odnosili na socijalnu poitiku i koji su zadivili pažljive slušaoce. Izračunao je da se novcem predviđenim za udžbenike za prva četiri razreda, mogu obezbediti udžbenici i za osnovce viših razreda – ako se plati štampa. Procenio je da bi manje ljudi umiralo kada bi seoske ambulante imale svoja vozila. Objasnio je da bi se unapredila poljoprivreda kada bi se brendirali proizvodi geografskog porekla…
„Moj motiv je da se ja kao student zalažem za prave stvari. Neophodno je da se stane na put korupciji, da se vrate konkursi i da se na svim radnim mestima zapošljavaju stručna lica, a ne stranački kadrovi, jer nam je znanje potrebno. Kao što studenti naših univerziteta traže da sve institucije rade svoj posao, mi se u parlamentu zalažemo se da se to desi i u našem gradu i da budu procesuirani svi koji su učestvotali u bilo kakvim koruptivnim radnjama. Opstrukcija rada sopstvenog parlamenta od strane vlasti jasno govori da oni nisu kadri da se suoče sa odgovornošću“, zaključuje Lazar, student i odbornik.
Svaki izlazak ovih mladih ljudi za skupštinsku govornicu u Užicu pokazuje zavidno tumačenje poslovnika, elokventnost i argumentovane stavove koji zadobijaju sve veću pažnju Užičana.
Njihova vera u pravo i pravdu, svakim novim skupštinskim zasedanjem koja Užičani sve brojnije prate, vraća i nadu i veru građana da je u njihovom gradu na Đetinji zaista moguće bolje živeti. To uviđaju čak i odbornici na drugoj strani koji još uvek sede na klupama pozicije. Njihova izlaganja česti nagrađuju aplauzima ali još uvek nemaju hrabrost da to pokažu i podugnutom rukom.
Pojedinci su se u takvim situacijama osmelili da bar budu uzdržani.
Svi oni kažu da je njihov prvi cilj da završe studije pa da se naoružani znanjem vrate u svoj grad i daju svoj doprinos opštem dobru. Do tada, put će uporedo sa anfiteatrom, krčiti i u skupštinskoj Sali, vraćajući veru da se politikom mogi u trebaju baviti obrazovani i pošteni pojedinci kojima će opšte dobro biti jedini cilj političkog delovanja.
Korišćene fotografije Slavica Panić preuzete sa www.nova.rs