Kulturni radnici u Užicu zahvalni studentima za buđenje ubijene nade

Deo zaposlenih u kulturi u Užicu, juče, i danas opet izašao je ispred svojih ustanova i pokazao da je odlučan u bezuslovnoj podršci studentima i njihovim zahtevima. Reč je o tek delu zaposlenih koji su se odvažili da to pokažu javno kroz štrajk i ujedno budu vesnici novog i sasvim drugačijeg proleća koje najavljuju studenti. Tome se u velikom broju raduju, ne samo zaposleni u kulturi već i u svim drugim institucijama od kojih studenti traže da odgovorno rade svoj posao. To su pokazali i oni koji su i danas stajali ispred Narodnog muzeja Užice i Narodne biblioteke u ovom gradu.
Strah od sistema kod zaposlenih u svim sferama društva polako se pobeđuje i pretvara u strah i brigu za studente, za nihovo zdravlje, u strah da ne posustanu i odustanu. Otvorena podrška studentima i njihovim zahtevima za mnoge je danas kultura življenja, što su delom pokazali zaposleni u svih pet ustanova kulture u Užicu, ovogodišnjoj Prestonici kulture.
Deo njih je saglasan da je ovakav vid podrške mogao i trebalo da usledi i ranije, ali ono što je najvažnije, jeste da za zrelu iskrenu podršku nikada nije kasno.
– Pre svega želim da se zahvalim studentima, koji su probudili ubijenu nadu da je bilo kakva promena u ovom društvu moguća. Za razliku od velikih centara ovo je, ipak, mali grad i nemam prava da se ljutim na kolege koje i dalje, neki iz straha ili drugačijih stavova, ne pokazuju na ovakav način podršku. Zahvalan sam i svim građanima na čelu sa studentima koji su skupili hrabrost i smogli snage da kažu – Dosta! Zahvaljujući studentima, razbija se naš strah koji godinama guši sve, počev od pojedinca, preko kolektiva pa do države – kaže za Nova.rs glumac i reditelj Nemanja Ranković.
Dodaje kako pripada generaciji koja je smatrala da su u nekom periodu promene bile moguće. Generaciji koja je studentske predstave završavala s jasnim i nedvosmislenim stavom, verujući da su se izborili za elementarna ljudska prava.
– Osnovni zahtev studenata jeste da sve institucije rade svoj posao. I iza tog zahteva svi moramo stati. Šta je pogrešno u podržavanju poštovanja Ustava i zakona ove zemlje? Mimo toga u ovom trenutku, bilo kakve podele i prebrojavanja su besmislene. Studenti su probudili veru i nadu što je i mene lično oslobodilo. S druge strane, kao što ja imam moralnu obavezu da izađem i stanem ovde sa ovakvim stavom, poštujem i mišljenje i stav drugog, jer svi imamo prava na to – zaključuje Ranković.
Zaposleni u Narodnoj biblioteci Užice, koji među radnicima u kulturi u ovom gradu dominiraju u podršci studentima, kažu da je od izuzetnog značaja što su se sve ustanove kulture u ovom gradu, pod okriljem sindikata, ujedinile u odluci da na ovaj način pruže podršku studentima i njihovm zahtevima koji se tiču zaposlenih u svim institucijama. Sigurno je da će broj zaposlenih u kulturi u Užicu, koji će na ovaj način pokazati podršku, biti sve veći jer ih je daleko više na studentskim protestima koji se organizuju u gradu na Đetinji.
Korišćene fotografije—Slavica Panić (preuzete sa www.nova.rs)