Užičanka ulepšava Arape

03. Septembar 2016
Užičanka ulepšava Arape

Užičanka Dušica Marjanović nakon završenih studija medicine u Beogradu, vratila se u rodni kraj. U periodu stažiranja je radila kao profesor u Medicinskoj školi nakon čega se zaposlila u Dom Zdravlja, gde je prvih godinu dana provela u Službi kućnog lečenja i nege, a zatim u Školskom dispanzeru. Ljubav prema deci uvek joj je davala motivaciju da posao obavlja srcem. Sada, kada se osvrne na taj period, zaključuje da joj je bilo lepo pre svega zbog kolega sa kojima je dobro sarađivala, a odnos sa pacijentima je posebna priča, priseća se ona. Dodaje da su zahvaljujući isključivo ličnom i kolegijalnom entuzijazmu, uspevali da prebrode sve rupe na koje su svakodnevno nailazili u zdravstvenom sistemu. Njen glavni problem je bio što ni nakon sedam godina rada u Domu Zdravlja nije uspevala da dobije željenu specijalizaciju. Kaže da su je ta činjenica u profesionalnom kao i želja za promenom na ličnom plan, trgli iz kolotečine i ubrzali odluku o odlasku iz Užica. I kao što to obično biva “jedan poziv menja sve”, tako je i meni jednog dana stigla primamljiva ponuda za posao u Kuvajtu, kaže Marjanovićeva.

Priseća se da nije prošlo ni petnaest dana od slanja CV-ja do intervjua za posao, a već posle tri meseca se obrela u Kataru na obuci za novi posao. Da bih počela da radim,morala sam prvo da položim ispit za licencu,slično našem državnom ispitu i da odradim gomilu lekarskih pregleda. Stigla sam u vreme Ramazana na plus pedeset, tako da sam u startu doživela pravi šok, koji se dodatno pojačao pri susretu sa novom kulturom, običajima i religijom, evocira sećanja naša dojučerašnja sugrađanka.

Dr Dušica Marjanović, sa koleginicima iz The Pearl Dermatology and Laser Centre u Kataru gde radi poslednjih godinu dana Foto--privatni album

Dr Dušica Marjanović, sa koleginicima iz The Pearl Dermatology and Laser Centre u Kataru gde radi poslednjih godinu dana Foto–privatni album

Ističe da joj je menadžment na klinici svojim gostoprimstvom, ljubaznošću i servilnošću pomogao da se što pre uklopi u novu sredinu. Potpisala je dvogodišnji ugovor o radu po kome ima osmočasovno radno vreme, jedan slobodan dan u nedelji (petak), 30 godišnjeg odmora sa plaćenom povratnom kartom do kuće kao i pravo na dva plaćena kongresa u inostranstvu. Klinika u kojoj radi je u privatnom vlasništvu i specijalizovana je za dermatologiju i kozmetologiju a po svim kriterijumima moderno je opremljena. Angažovano osoblje uglavnom čine Filipinci.

Veoma sam zadovoljna uslovima rada i odnosom koji imaju prema lekarima. Kada sam dobila dozvolu za rad između ostalog dobila sam i zdravstveno osiguranje. To je u Kuvajtu osnovno, obavezno zdravstveno osiguranje i pokriva lečenje u državnim zdravstvenim ustanovama, pojašnjava Marjanovićeva. Ona dodaje da je u par navrata posetila državne zdravstvene ustanove i da joj se nije dopalo ono što je tamo videla. Deluje haotično, dezorganizovano, neprofesionalno, u nekim momentima čak i nehigijenski. Podela je na muške i ženske pacijente koji idu kod svojih muških tj. ženskih doktora. Lekari koji tu rade su uglavnom Egipćani ili iz neke druge afričke i arapskih zemalja poput Maroka, Tunisa, Alžira ili pak iz Indije. Ima i Kuvajćana, ali se do njih teško dolazi jer su oni uglavnom načelnici i šefovi raznih odseka. Gužve su ogromne i da bi dobili bilo kakvu uslugu, potrebno je da imate vezu tj. nekoga ko će vas uvesti preko reda, navodi Marjanovićeva, dodajući da kada uporedi situaciju u našim i njihovim bolnicama, da joj je žao što se u Srbiji jedan tako dobar sistem zdravstvene zaštite naglo urušava i propada.

Razliku u zdravstvenim sistemima Srbije i Kuvajta, Marjanovićeva i „plastično“ opisuje. Kaže da žene u Kuvajtu imaju pravo na trudničko i porodiljsko odsustvo ukupno u trajanju od samo 72 dana. U apotekama u Kuvajtu mogu se kupiti antibiotici po želji i to bez recepta. Zato tvrdi da je zdravstveni sistem u Srbiji izuzetno dobar, ali da on otežano funkcioniše zbog nedovoljnog poštovanje kako od samih zdravstvenih radnika, tako i pacijenata.

Naglašava da je lečenje u privatnim klinikama u Kuvajtu, kao i svuda u svetu, potpuno drugačije u odnosu na državne klinike, ali da se za to mora imati dodatno zdravstveno osiguranje.

U privatnim klinikama rade doktori svih nacionalnosti, najvišeg stepena obrazovanja i stručnosti, među kojima je i veliki broj lekara iz Srbije, kaže Marjanovićeva. Dodaje da postoje i klinike u koje spada i njena, čije usluge nisu pokrivene zdravstvenim osiguranjem, ali ono što jeste neosporno je da je konkurs za prijem novih dermatologa stalno otvoren, tvrdi ona.

Život u Kuvajtu ne pruža mnogo zabave, navodi ona. Glavna prednost je to što se Kuvajt nalazi na dobroj lokaciji i predstavlja polaznu bazu iz koje lako može da se putuje i istražuje ovaj deo sveta. Ova bogata država je sigurna odskočna daska za dalje planove na profesionalnom ali i ličnom nivou, što svako kreira prema svojim afinitetima, smatra Marjanovićeva.

Kaže da u Kuvajtu, čiji naziv u prevodu znači „tvrđava sagrađena pored vode“  i koji poseduje 10% svetskih rezervi nafte živi oko 3,5 miliona stanovnika. Većina, odnosno dva miliona su stranci dok je ostatak lokalno stanovništvo. U Kuvajtu se mogu sresti ljudi iz celog sveta, ali najbrojniji su Pakistanci, Indusi i Filipinci. Prati ih arapsko stanovništvo iz zemalja Bliskog Istoka (Jordan,Sirija,Palestina,Liban i Egipat).

Srpska zajednica u Kuvajtu broji oko 300 ljudi, a kada je reč o užičanima, znam da su osim mene ovde još dve doktorke dr Vera Tešić, anesteziolog i dr Jelica Blažić, dermatolog. Obe su rodom iz Užica, ali se nakon završenog fakulteta nisu vraćale u rodni grad, priča dr Dušica Marjanović iz dalekog Kuvajta.

Govoreći uopšteno o životu u Kuvajtu, Marjanovićeva, ističe da su uglavnom za njihove meštane rezervisani poslovi u državnom sektoru, dok stranci u najvećem broju rade kod privatnika. Blagodeti bogate države su namenjene domaćem stanovništvu i to se graniči gotovo sa komunizmom, jer država brine o svojim građanima ceo njihov život. To isto se ne može reći za strance, skoro da je suprotno (robovlasnički odnos) naročito za najbrojnije Induse i Filipince koji rade najteže i najlošije plaćene poslove, zapazila je Marjanovićeva. Dodaje da je minimalna plata 100 din. koliko imaju kućne pomoćnice, radnici na građevini primaju od 200 do 300 din, a medicinske sestre oko 300 din. Maksimalna plate zavise od više faktora kao što je posao koji radite, gde radite, stepen obrazovanja. Plate lekara takođe variraju i zavise iz koje zemlje ko dolazi, specijalizacije, radnog iskustva, ali i dogovora sa menadžmentom klinike jer se u startu dogovara da li se radi za fiksnu platu ili na procenat, navodi ona. Naglašavajući da je odnos kuvajtskog dinara, koji je najvrednija valuta na svetu i evra 1:3, dodaje da su plate lekara u rasponu od 1 000 do 3-4 000 din.

Poređenja radi, cene iznajmljivanja stanova zavise od lokacije i kvadrature stana. Kreću su od 300 dinara pa naviše. Struja i voda se plaćaju zbirno na kraju godine i taj paušal je ukupno oko 50 dinara, dok se Internet mesečno plaća 15 dinara, kaže Marjanovićeva.

Kada je reč o osnovnim životnim namirnicama mleko i tost hleb u Kuvajtu koštaju 300 filsa (1 dinar je 1 000 filsa), paradajz, krastavac i krompir su po 200 filsa, voće je nešto skuplje i za kilogram jabuka, pomorandži i banana potrebno je izdvojiti 400 filsa. Kilogram kafe je 5 dinara, a balon od pet litara vode pola dinara (500 filsa), navodi Marjanovićeva.

Ističe da je u Kuvajtu poslednjih godinu dana i pored adaptacije na klimu jedan od glavnih izazova bio joj je kako da se uklopi sa ljudima koji dolaze sa drugih meridijana, prilično udaljenih od Užica u kome je odrasla i formirala se kao ličnost.

Priznajem da je to bio sudar različitih svetova posmatran iz prvog reda. Sudar Evrope i Azije, malog srpskog mikrokosmosa sa Indijom, Filipinima, Dalekim Istokom, evocira sećanja Marjanovićeva.

Dr Dušica Marjanović, na srpskom i arapskom jeziku, na kabinetu u kome radi Foto--privatni album

Dr Dušica Marjanović, na srpskom i arapskom jeziku, na kabinetu u kome radi Foto–privatni album

Radni dan mi započinje u 8,30 kada vozač dolazi po mene, a na klinici sam već oko 9 časova. Na recepciji se informišem o rasporedu zakazanih pacijenata za taj dan. Uglavnom su to intervencije iz kozmetologije kao što su injekcije botoksa i filera, mezoterapija i laserski tretmani. Konsultacije sa pacijentima su na engleskom jeziku, a pomaže mi medicinska sestra (Arapkinja) kao prevodilac u komunikaciji sa pacijentima koji ne znaju jezik. Smena mi traje do pet popodne, kada vozač dolazi po mene i vraća me kući. Najčešće nakon posla pravo idem kući jer i nisam neki ljubitelj molova i šopinga, a to je uglavnom jedino što u Kuvajtu imate kao izbor nakon posla. Moja trenutna preokupacija su časovi ronjenja. Za prijatelje koje sam ovde upoznala rezervisan je petak. Taj dan odlazimo na ručak u neki od nacionalnih restorana u Kuvajtu. U rodno Užice će u oktobru kada koristim godišnji odmor i tada ću se družiti sa prijateljima u Srbiji, poručuje Marjanovićeva.

 

uzice-grb-veliki                 Ovaj tekst je deo projekta “Užičani kojekude” sufinasiran sredstvima grada Užica za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2016. godini.