Šta radi HR kada je u burnoutu?

Autor: Sanja Stamenković Career/ Business Coach, Psiholog, trener i HR konsultant
15. Maj 2025
Šta radi HR kada je u burnoutu?

Prva pomisao na ovoj naslov može biti – kako misliš HR u Burnout-u? Pa zar oni nisu ti koji drugima pružaju podršku i govore kako da se ponašaš u stresnim situacijama, kako da rešavaš konflikte, komuniciraš sa svojim šefom, zaposlenima? Ali gde su „kako“ saveti za nas same?

Ja sam Sanja, psiholog, kouč i bivši sam HR i da, bila sam u burnoutu. Bila sam pod jakim stresom, prosto se nisam uklapala u novi tim, i da zamerala sam jako sebi kako je moguće da se ja ne uklapam i ne nosim sa izazovima. Kako to najčešće biva i za mene je promena došla iz velike i teške lekcije.

Nameću se očekivanja drugih i nas samih da HR-evi nemaju pravo na grešku, ili da moraju uvek biti na visini zadatka.

Sama uloga HR-a jeste izazovna. Možemo čuti kako HR ima dosta ozbiljnih odgovornosti – da nadjemo prave ljude na pravom mestu u što kraćem roku u skladu sa očekivanjima hiring menadžera, da se novozaposleni dobro uklopi, da rukovodioci uspešno rukovode, da brinemo o kompanijskoj kulturi, well-beingu zaposlenih, rešavamo konflikte, gasimo požare i to sve uz ograničene resurse, ne baš najbolju podršku sa “vrha”, često nerazumevanje rukovodioca dokle je čija odgovornost i uloga. Čak i da uzmemo da je ovo preterano, ali neretko se sreće u organizacijama i stvara veliki pritisak. Uloge HR-a kao nekog ko vodi računa o dobrobiti drugih stvara rizik da se lako potroši, ali i obavezu da se više vodi računa o sebi i svom mentalnom zdravlju. Da bismo bili tu za druge moramo biti tu za sebe.

 

Pa gde onda HR-evi traže podršku kad su pod stresom?

 

Najčešće se HR-ovi okreću samopomoći i samopodršci. I to jeste svakako jedan od važnih resursa ne samo za HR-eve.

Kada su vremena teška treba da se podsetimo šta sve znamo i koliko možemo. To nas tera da stalno radimo na razvijanju svojih kapaciteta i veština. HR jeste multidisciplinarna funkcija i sa koje god strane dolazite biće potrebna nadogradnja i učenje.

Neretko možemo videti sve druge kako se šalju na edukaciju, individualni razvoj, koučing, mentorstvo za lidere i rukovodioce da, a za HR?

Kako možemo još sebi biti podrška? Nemojte odbacivati, “banalnosti “ i “svi znamo” , važnost dobrog sna, ishrane, vežbanja, povezivanja sa značajnim drugima, povezivanja sa sobom, svojim vrednostima i sitnim uživanjima za očuvanje i jačanje mentalnog zdravlja i rezilijentnost.

Naša snaga nije u tome da sve izdržimo – već u tome da znamo kada treba stati i potražiti podršku.

 

Kome se HR najčešće u praksi obraća za podršku? To bi najčšće bio drugi HR, neko iz našeg tima, neko od koleginica iz druge kompanije, neko sa kim smo radili u nekom trenutku i rado zovemo kada imamo izazov.Verujem da je razmena iskustva i znanja, primeri onoga što radi u praksi, nešto što može puno olakšati svakodnevne izazove i neprocenjiv je reusurs koji treba da koristimo. Da, ko će nas bolje razumeti od nekoga ko hoda u našim cipelama. Nemojmo samo zaboraviti da je ovo može biti prijateljska podrška i ne zamenjuje u potpunosti profesionalnu podršku stručnjaka, kouča, terapeuta.

 

Podrška treba biti i jeste neko ko vodi HR tim – HR direktor, CEO, GM. Neko ko ima i deli odogovornost za wellbeing svojih zaposleni. Ovo je otvoren poziv za sve rukovodioce HR tima da provere kako vode računa o svom timu , baš kao i bilo koji rukovodilac bilo kog drugog timu u organizaciji. Dodala bih da pre i više vodimo računa o dobrobiti HR tima jer znamo da ima značajan uticaj na celu organizaciju.

 

Dragi HR-evci podrška treba i dolazi od kolega, peer-ova. Pokažite ranjivost, napravite konekciju sa svojim kolegama iz finansija, prodaje, proizvodnje. Zar je David Urlich morao da imenuje funkciju HR Biznis partnera da nam ukaže na značaj partnerstva i povezanost. Iako jako volim ulogu HRBP, ne volim da delim na one iz biznisa i HR.

 

Razumljivo je da ćemo prioritizovati nekada važne događaje u profesionaloj karijeri, ali ne možemo računati da nas to ne troši i da ne prioritizujemo i ne uvrstimo brigu o sebi i svom zdravlju u našu svakodnevnu rutinu.

Zato, koleginice i kolege, hajde da sebe pitamo:

  • Da li sam umoran/a?

  • Kada sam poslednji put napravila pauzu?

  • Da li me nešto već danima muči, a guram pod tepih?

  • Ko mi može biti podrška u ovome?

Ukoliko želite da se na ovu temu dodatno konsultujete sa autorkom ovog teksta, Sanjom Stamenković, psihologom i karijernim savetnikom, konsultaciju možete zakazati na DokTok platformi.

Preuzmite DokTok aplikaciju sa #Google Play ili #App Store i zakažite svoju video konsultaciju već danas!

Korišćena fotografija preuzeta sa www.doktok.rs